Stiglo je proljeće!

  Zvoni mi alarm, taj dobro poznati zvuk koji mi zagorčava život. Ali nema veze, već sam navikla na njega i znam da ga moram slušati još mnogo godina. Sasvim pospana se dižem iz kreveta i pogledam kroz prozor. Sjetila sam se, danas zvanično počinje proljeće. Odmah zaboravljam na pospanost, i na sve ružno što sam mislila. Pa danas je počelo jedno prelijepo godišnje doba, možda čak i najljepše. Dugo posmatram prirodu i cvijeće, i onda se sjetih da moram da idem u školu. Ah, samo mi ona može pokvariti ovako savršen dan. Oblačim majicu kratkih rukava, farmerke, nove patike i oblačim teksas jaknicu. Napolju je mnogo toplo, pa se to mora iskoristiti. Obožavam laganu odjeću. U školu odlazim vesela i zadovoljna. Kada sam se vraćala iz škole sve je bilo nekako ljepše, bilo je više djece koja su se igrala napolju, i više ljudi na ulicama koji su napokon skinuli kapute i obukli lagane jakne. Čim sam se vratila kući izašla sam napolje, i uživala u predivnom sunčanom danu. Nabrala sam buket cvijeća za svoju sobu, a i pravila razne proljećne fotografije.

  Proljeće u meni budi svu pozitivnost koja se u meni krila tokom hladnih zimskih dana. Priroda postaje mnogo ljepša, sve više cvijeća raste na livadama, a i čini mi se da i životinje sa mnom dijele dobro raspoloženje. Mislim da je i njima dosadilo da se kriju po zabačenim kućicama da se ne bi smrzli. Sada mi je lakše jer znam da ljudi i životinje lutalice više neće umirati od hladnoće. Proljeće nam donosi mnogo lijepih i sunčanih dana. Nadam se da će kišnih biti jako malo, jer sunce je mnogo ljepše, zar ne. Tokom cijelog ovog prelijepog dana me prati odlično raspoloženje, što dokazuje da proljeće u meni izaziva sreću. Zašto bih bila nesrećna, kad majka priroda to ne želi, ona želi da svi mi budemo srećni i da joj se divimo. Imamo razlog za to, jer ona je predivna, samo to neki ljudi ne znaju cijeniti. Neki ljudi nemaju obzira prema prirodi te je uništavaju na svakojake načine. Takve ljude prosto ne razumijem, stvarno nema potrebe da to rade jer ona će im vratiti duplo. I nebo se znatno proljepšalo, nakon čestog tmurnog i dosadnog neba, ono je napokon vedro i plavo. Prosto mogu da ga posmatram satima, jer ono je stvarno predivno. Jedino što mi smeta je to što drveće još nije olistalo. Zima je očigledno bila preduga i prejaka, te nam lišće znatno kasni. Ali nema veze, doći će i na njega red. Kažu da najviše uživamo u onom što najduže čekamo. To stvarno ima smisla, i slažem se sa tim u mnogo slučajeva. Ali ja, veliki ljubitelj proljeća, jednostavno ne želim predugo da čekam. Želim da drveće odmah olista i da ugođaj bude potpun. Onda ću sa sigurnošću znati da je proljeće tu, i da mu više ništa ne fali da bi bilo savršeno. 

  Najljepši praznik je definitivno Vaskrs. Tada bojimo jaja u razne boje, zatim ih premazujemo mašću, pa onda slijedi najzanimljiviji dio - tucanje. Obožavam tu neizvjesnost kada se pitamo čije jaje je jače, haha. To je praznik koji jednostavno ne mogu dočekati, prosto ga obožavam. Nadam se da i vi uživate u proljeću kao i ja. Nemojte da budete neraspoloženi i tužni, jer danas je počelo najljepše godišnje doba. Ono vas prosto mami da izađete napolje i naberete buket cvijeća koji će uljepšati vašu sobu. Visoka temperatura vas takođe mami da izađete iz kuće i prošetate, jer zašto biti stalno u kući, osim ako cijeli dan morate da učite. Uživajte u ovom predivnom danu, izađite iz dosadne kuće, udahnite malo svježeg zraka i posmatrajte prirodu koja je prosto savršena. :)

Instagram: @anjaxly

Email: anjasland@gmail.com

Najljepši dan u sedmici

Vrijeme se napokon proljepšalo, napolju je savršena temperatura. Proljeće mi je poslije ljeta omiljeno godišnje doba, jer se tad sa velikim veseljem opraštamo od duge i hladne zime koja nas je pratila mjesecima. Ne vjerujem da vama nisu dosadile svakodnevne temperature ispod nule, ili samo nekoliko stepeni iznad. Proljeće kalendarski još nije stiglo, to će biti za dva dana koliko ja znam. Zima se stvarno odužila, te drveće još nije olistalo ni procvjetalo. To je meni, velikom ljubitelju proljeća, stvarno teško palo. Kako da napravim prelijepe i šarene fotografije ako je napolju tmurno? To je naprosto nemoguće. Ne brinite, ne volim proljeće samo zbog fotografija. Moje raspoloženje se mijenja na bolje kada je sunčano vrijeme. Smatram da je to proljeće stvarno prelijepo godišnje doba. Oh, pa ja sam naprosto zaboravila o čemu pišem, tema posta nije proljeće. Tema posta jeste najljepši dan u sedmici. To je naravno petak. Da, dan koji svi mnogo obožavamo, a i imamo razlog za to. Petak je zadnji radni dan, i školarcima slijedi dvodnevni odmor, a i nekim odraslim osobama koje idu na posao. Napokon počinje taj dugoočekivani vikend. Radna sedmica stvarno dugo traje, to moramo priznati. Sto puta mi se desi da sam uvjerena da je sutradan četvrtak a ustvari bude srijeda, a onda shvatim koliko mi je još ostalo dana do vikenda, i rastužim se. 

Sada kada bih pitala bilo kojeg školarca, bio on u osnovnoj ili srednjoj školi, zašto voli petak, on bi ponudio očekivani odgovor. Zato što se tada završava školska sedmica, pred sobom ima vikend i mnogo slobodnog vremena, osim ako naredne sedmice nema kontrolnih više nego dana. Petak je stvarno predivan dan i sama to priznajem. Čim dođem iz škole odmah razmišljam šta bih mogla da radim da iskoristim to slobodno vrijeme koje imam. Gledam seriju, kuham, šetam sa prijateljicama, čitam knjigu ili nešto drugo. Tog dana se u potpunosti trebamo opustiti i raditi šta želimo, ali tek kad dođemo iz škole ili sa posla. Većina tinejdžera naveče izlazi u klub ili odlazi u neku pekoteku sa društvom. Ja svakog petka naveče odlazim u šetnju sa svojim prijateljicama, to nam je postala navika. Više se ni ne dogovaramo, već znamo da u pola sedam treba da se nađemo u centru. Uvijek navratimo u neku pekoteku da nešto gricnemo, i uvijek se mnogo dobro zabavimo. Petak je stvoren za odmor. Petak je dan kada ne treba da mislimo o školi i drugim obavezama. Zašto ne bismo barem taj jedan dan sebi odvojili za uživanje? Učenje može da se ostavi za vikend, imate 48 sati da sve naučite. Ne vjerujem da će vam zafaliti vremena. Petak je dan kada treba da maksimalno uživamo. Ne morate se složiti sa mnom, možda neko ipak ima želju da petkom izvrši obaveze pa da ima cijeli vikend slobodan. Nije ni bitno da li se slažete sa mnom, moje mišljenje je da je petak dan za uživanje. Tada treba da uradimo ono što nismo mogli da radimo tokom sedmice. Napokon imate malo vremena da odgledate nekoliko epizoda serije, da pročitate tu knjigu koja vam stoji već sedmicama na polici i da se napokon družite sa prijateljima bez mišljenja o školi. Osoba sam koja izvršava svoje obaveze redovno, ali ipak sebi priuštim jedan dan kada o tome neću razmišljati jer imam vikend pred sobom. 

Današnji petak je stvarno prelijep, vrijeme je sunčano i temperatura je viša nego prethodnih dana. Obožavam da ovakvim danima izađem napolje i samo posmatram prelijepu prirodu. Dobro, nešto se mora i fotografisati, kao što vidite na mojim slikama na instagramu. Ja živim u malom gradu, i ovde nema onih prelijepih zgrada koje su raj za svakog ko voli fotografiju. Zato njih mogu fotografisati samo kada odem u neki veći grad. Ali ja inače najviše volim da fotografišem prirodu, nebo, zgrade, vrata, knjige i sve one ostale stvari, znate i sami. Zimi više volim da mi je feed na instagramu tamniji, dok tokom proljeća i ljeta želim da on bude šaren, pun veselih boja. Jednostavno budem srećnija i pozitivnija. Sunčani petak je najljepši dan koji možemo zamislti. Završavamo sa školom bar na dva dana i možemo raditi šta želimo. Naravno da nemamo baš svi priliku da uživamo petkom, svi se mi razlikujemo. Neko možda ima previše obaveza koje mora izvršiti, a neko je depresivan i petkom samo želi da sluša tužnu muziku i plače. Ja se nadam da takvih ljudi nema mnogo, jer uvijek treba biti pozitivan. Pa dragi moji, uživajte u ovom prelijepom danu, radite šta god želite jer ovaj dan je kao stvoren za uživanciju. :)

Instagram: @anjaxly

Email: anjasland@gmail.com

Male sitnice koje me čine srećnom

Postoji previše stvari koje mi svaki dan izmame osmijeh na licu, pa čak i onim danima kada sam neraspoložena. Mislim da su takvi dani za mene prošlost jer sam odlučila da mi svaki dan bude lijep, i da svaki dan budem srećna i zadovoljna. Nemam potrebu da širim negativnu energiju nedužnim ljudima oko sebe. Po prirodi sam veoma optimistična osoba i srećna sam što je tako, srećna sam što u svemu mogu pronaći nešto dobro i ne mogu da mrzim nijednu osobu. Ne mislim da mi se sve osobe sviđaju, nego da ne mogu baš da ih mrzim iz dna duše. Ponekad mi stvarno bude žao kada svi oko mene misle kako će se desiti nešto loše dok se ja jedina nadam dobrom. Mnogo puta mi se to desilo, pokušala sam da ljudima oko sebe dokažem da ne mora uvijek sve da bude tako crno kao što oni misle. Da li je to do toga što su oni odrasle osobe koje su proživjele dosta toga, a ja sam još tinejdžerka koja ima čitav život pred sobom i još nije doživjela mnogo loših stvari? Ne znam, i potajno se nadam da nije tako, da ću cijeli život biti optimistična osoba. Poprilično sam sigurna da se ta osobina ne mijenja. Sreća je jedan neobjašnjiv pojam. Ne postoji prava riječ koja može opisati sreću. To je nešto najljepše što može zadesiti jedno ljudsko biće. Sreća se nalazi u malim sitnicama na koje nekad ni ne obraćamo pažnju a trebali bismo. Zašto ne bismo baki na ulici pomogli da ponese stvari, i osjetili taj osjećaj sreće u sebi? Postoji mnogo malih stvari koje me čine srećnom. Nekim ljudima to nije ništa posebno, ali mene one čine mnogo srećnom. Nekad nam male sitnice mogu uljepšati dan više nego neke druge veće stvari. 

Srećnom me čini:

Majčin zagrljaj

Šolja tople čokolade

Fotografisanje

Pogled simpatije

Vaskršnja jaja

Blog

Veseli citati na instagramu

Izrada DIY projekata

Čitanje knjiga

Cvrkut ptica

Vjesnici proljeća

Smoothie

Video na youtube-u

Uslikati dobar selfie

Pozitivni komentari na blogu

Novi komad odjeće

Igranje folklora

Krupne plave oči

Zalazak sunca

Okretanje palačinka

Emisija Pet na pet

Veče provedeno sa porodicom

Pjevanje i plesanje sa drugaricom

Gledanje filmova

Slušanje muzike

Razmjenjivanje tajni sa bratom

Uređivanje sobe

Tatin zagrljaj

Pozdraviti nepoznatu osobu

Čitanje postova na blogu

Petica iz bilo kojeg predmeta

Boravak na selu

Pisanje

Skupljanje biljaka za herbarijum

Upućivanje i primanje komplimenata

Poruka i poziv od meni važnih osoba

Vrijeme provedeno sa tetkom

Rođendani

Zaljubljeni parovi na klupama

Vašer u mom gradu

Sunčano vrijeme

Napisala sam mnogo stvari ali znajte da ih ima još beskonačno. Život je ustvari jako lijep ali treba pronaći tu ljepotu u njemu. Ljudi pronalaze samo loše strane života, a znaju da je život jedan. Zašto ga ne bismo proživjeli kako dolikuje, a ne da budemo negativni. Doba mladosti je najljepše doba, i tad trebamo uraditi stvari za koje više nećemo imati priliku. Trebamo činiti mnoge lijepe stvari, da bi se kasnije toga prisjećali kad ostarimo. Obožavam slušati dogodovštine mojih roditelja i ostale rodbine, jer onda znam da su se oni u mladosti zabavljali i da su je iskoristili kako treba. Nisu imali kompjutere ni telefone što je na neki način bilo bolje za njih. Bili su srećna i bezbrižna dječica. Sreću su pronalazi u malim stvarima, a to moramo i mi. Sreća se ne nalazi u materijalnim stvarima, kao što je novi telefon ili nešto drugo. Kada ga dobijete, bićete srećni par dana ali taj uređaj ne ispunjava vašu dušu srećom. Mi tinejdžeri koji imamo sve, pod tim se podrazumijeva krov nad glavom, hrana i drage osobe, nemamo razloga da budemo nesrećni. Praktično imamo sve, i ništa nam više nije neophodno. Nismo ni svjesni koliko ima djece koja nemaju ništa. Uživajte u malim stvarima bez kojih ne bismo mogli. Uživajte u zalasku sunca jer nikad ne znate šta će biti sutra. Moramo uživati u svakom trenutku jer stvarno nikad ne znamo da li ćemo dočekati sledeći. Sve te sitnice za koje mislite da nisu bitne, jesu. One su najbitnije i bez njih ne bismo imali taj prelijepi osmijeh na licu. Zato, uvijek uživajte u njima, jer one život znače. :)

Instagram: @anjaxly

E-mail: anjasland@gmail.com

Too young for...

Ljudi nam često govore kako smo premladi za nešto što volimo da radimo. Mnogi nam to govore i osuđuju nas zbog toga što radimo. Zar stvarno postoji potreba za osuđivanjem samo zato što smo po mišljenju nebitnih ljudi premladi za to? Godine su samo broj. Čuli ste to vjerovatno milion puta, ali to u većini slučajeva može da se prihvati. Ako se mi osjećamo spremno za nešto ili želimo da se bavimo nečim što nas u potpunosti privlači, zašto ne bismo? Zašto bi nam tu želju umanjivalo nebitno mišljenje drugih ljudi? Stvarno ne treba da se obaziremo na to. Možda neki drugi ljudi imaju drugačije mišljenje od mene, ali to je njihova stvar i ja nikoga ne osuđujem na osnovu drugačijeg mišljenja. Ali moram vam reći nešto, postoje i neke situacije u kojima rečenica godine su samo broj ne može da se prihvati. U ovom postu ćete pročitati moje mišljenje o tome za šta nam ljudi mogu reći da smo premladi, a za šta nemaju pravo da nam to kažu.

Prva stvar je hobi ili zanimanje. Ne mogu reći zanimanje jer sam ja još uvijek u osnovnoj školu, ali možda su neki čitaoci stariji od mene i bave se nečim. Uzeću za primjer fotografisanje. Ono je moja velika ljubav, obožavam da fotografišem i to možete vidjeti na mom instagramu. Ja za sad fotografišem telefonom, ali tata mi je obećao da će mi kupiti fotoaparat ove ili sledeće godine. Kada su to čule određene osobe odmah su krenuli da vrijeđaju, što sam mogla i očekivati pošto ih poznajem već duže vrijeme. Govorili su mi kako sam premlada i da mi fotoaparat uopšte ne treba, da mogu da fotografišem i sa telefonom i da je to za moje godine sasvim dovoljno. Nisam se uopšte obazirala na njihovo mišljenje jer me nije ni zanimalo. Ako ja želim da fotografišem sa trinaest-četrnaest godina to ću i da uradim, oni mi to ne mogu zabraniti. Naravno da neću postati profesionalni fotograf jer nisam punoljetna, ali voljela bih da se u budućnosti bavim profesionalnom fotografijom. Još kao mala sam gajila ljubav prema tome, isto kao i prema pisanju. Kad sam bila veoma mala imali smo neki fotoaparat, ali mama mi je rekla da se pokvario. Kasnije ga više nikad nisu kupili iako su znali koliko volim fotografiju makar ju nisam ja izradila. Ali tata mi je obećao da će ga kupiti kad bude putovao u inostranstvo. Želim da kažem da za ono što volite i što vas ispunjava nikad nije rano, a ni kasno.

  

Ista stvar je i sa blogom. Ja još uvijek nisam nikom rekla za blog, a to nikako nije dobro. Razlog je strah od osuđivanja. Znam da bih trebala reći roditeljima da imam blog jer bi mi oni sigurno pružili podršku, ali ja jednostavno to još uvijek ne smijem da uradim. Jednom će doći dan kada će i oni saznati, kao i moji prijatelji. Ako imate želju i volju da otvorite svoj mali onlajn dnevnik uradite to. Nemojte misliti da na to kako će vas drugi ljudi osuđivati zbog godina. Hejtera uvijek ima i uvijek će biti, ali oni su stvarno nebitni. Znaju samo da hejtuju, a sebe ne smiju ni da pogledaju. Ponavljam još jednom, za ono što volimo nikad nije rano. Zapamtite tu rečenicu. Prelazim na sledeći primjer, a to su ljubavne veze sa jedanaest ili dvanaest godina. Na neki način ovo podržavam, ali tri četvrtine mene to ne podržavaju. Zamislite da imate jedanaestogodišnju kćerku ili sestru i da je ona u vezi sa nekim dečkom, bolje reći dječakom. Sigurno vam ne bi bilo drago zbog toga. Veze sa jedanaest i dvanaest godina nikako ne podržavam, i mislim da se i vi slažete sa mnom. Ali ni ja sama ne znam šta da mislim o vezama sa trinaest i četrnaest godina. Tada smo već malo zreliji i u pubertetu smo, te nam hormoni rade. Često se zaljubljujemo i to je normalno. Ako se ne osjećate spremno nikako nemojte ulaziti u vezu. Pred sobom imate čitav život i sigurno ćete naći dečka kad budete stariji. Ako se ipak osjećate spremno, uđite u vezu. To nikako ne može biti ozbiljna veza jer sa trinaest godina je to stvarno prerano, to je moje mišljenje. Zaključak je da je po meni veza sa trinaest godina moguća ako ste stvarno spremni za to.

I još jedan primjer o kome ću pričati su izlasci. Po meni su izlasci sa manje od šesnaest godina stvarno bespotrebni i to nikako ne podržavam. Nikako ne bi bilo lijepo da vam roditelji saznaju da ste se napili i da ste napravili neku glupost, a još ste maloljetni. Sačekajte, mladost je stvarno duga i sa šesnaest godina je po meni u redu da se izlazi ako to volite. Postoje osobe koje će radije ostati u kući i gledati film, a ja tako vidim sebe za nekoliko godina. Vjerovatno ću i izlaziti nekad, ali ne baš često. U mojoj školi mnogo dječaka koji su osmi i deveti razred puše. Ja ne vidim razlog za uništavanjem našeg tijela, a pogotovo sa tako malo godina. Oni nisu ni svjesni koliko su cigare štetne za naše zdravlje. Ja cigare nikad nisam probala niti ću ikad. Ne vjerujem da će me ikad taj otrov privući. Pušači neka se ne uvrijede, ali to je moje mišljenje o cigarama. I sami ste mogli zaključiti da ne podržavam izlaske prije šesnaeste godine i nadam se da mišljenje neću promjeniti. Nadam se da ste ovaj post pročitali do kraja, jer sam se baš raspisala. Imala sam želju da napišem jedan ovakav post, jer me stvarno nervira kad ljudi osuđuju nekog zbog onog što on voli samo zato što je premlad. Ne nervira me ovo u vezi izlazaka, ali kada je neki hobi u pitanju tad me stvarno nervira. Svako ima svoje mišljenje, i ja to podržavam. Ako vi mislite drugačije od mene, to je u redu. Napišite mi da li se vaše mišljenje razlikuje od mojeg, i zašto je to tako. Nadam se da vam se ovaj post svidio. :)

Instagram: @anjaxly

E-mail: anjasland@gmail.com

Zbogom februaru!

Februar mi je jako brzo prošao, što nije ni čudno obzirom da je najkraći mjesec u godini. Prethodni mjesec mi se sveo samo na učenje i sve ostalo vezano za školu. Bilo je i drugih događanja, nemojte misliti da ću pisati samo o tome kako sam svaki dan bila vezana za knjigu. Još kao mala nisam voljela februar jer je bio jedan običan mjesec u kojem nema nikakvih dešavanja za razliku od drugih mjeseci. Ni sada mi nije prirastao srcu, ali ja tu ne mogu ništa promjeniti. Pokušavam da u svakom mjesecu budem vesela i nasmijana, i da radim sve stvari koje volim, nebitno kakvo vrijeme bilo napolju ili kako se osjećam. Djelimično mi uspjeva, ali stvarno postoje dani kada sam neraspoložena i ne želim ni sa kim da pričam. Svi mi imamo takve dane, jednostavno nam sreća taj dan nije naklonjena.

Početak februara obilježio je rođendan moje mame, meni jedan od bitnijih dana u godini. Tata, brat i ja smo odlučili da je iznenadimo jednim prelijepim poklon, ne bih sad da otkrivam o čemu je riječ, ali svakako znamo da moja mama to naprosto obožava. Sačekali smo je da dođe sa posla i odmah sa vrata smo je napali i čekali reakciju kad ugleda poklon. Svi znate kako izgleda ta neizvjesnost kada slavljenik otvara poklon, a vi niste sigurni kako će on reagovati. U takvim situacijama možete biti sigurni da će se slavljenik oduševiti makar mu se poklon i ne svidio, jer poklon je kupljen ili napravljen od srca i njegova cijena nije bitna.

Kao i svake godine, i ove sam išla na takmičenja iz matematike i fizike. Nisam ostvarila očekivane rezultate. Bila sam malo razočarana zbog toga, ali onda sam se sjetila da će biti još mnogo takmičenja i rekla sam sebi da ću se za sledeća mnogo više pripremati. Iz matematike sam osvojila četvrto mjesto, a iz fizike treće. To jeste veliki uspjeh, ali ne onoliki koliki sam ja željela. Jedne godine sam došla do državnog takmičenja iz matematike i bila sam veoma ponosna na sebe.

Ako vam nikad nisam spomenula šta treniram, sada ću. Treniram folklor već nekoliko godina i gajim veliku ljubav prema tome. Smatram da time čuvamo našu tradiciju i spriječavamo njen zaborav. Ove godine se desilo da su nas pozvali na jednu, u našoj državi veoma poznatu, televiziju. Bili smo jako sretni, ali smo strijepili da ćemo često griješiti i da će snimanje trajati vječno. Na kraju je sve ispalo dobro, a mi smo bili jako zadovoljni. Jedva smo dočekali nedelju da vidimo kako izgledamo i kako sve to izgleda.

Ovo možda i nije mnogo bitno, ali možda nekog i interesuje. Otvorila sam instagram profil gdje objavljujem fotografije prirode, dobro pretežno prirode, i možete me zapratiti ako želite. Moje korisničko ime je @sweettdreamerr. Još sam otvorila i twitter profil, još uvijek se ne snalazim baš na njemu. Korisničko ime tvitera neću ostavljati jer je svakako privatan, i prihvatam samo osobe koje lično poznajem.

Veći dio ovog dosadnog mjeseca sam provela učeći, kako čudno. Bilo je jako naporno satima učiti istoriju, geografiju, biologiju, a pogotovo svakodnevno vježbati za takmičenje na kojem na kraju ne ostvariš željene rezultate. Sa ocjenama sam veoma dobro krenula, imam skoro sve petice, samo jednu trojku iz njemačkog koju sam dobila jer mi prethodni dan nije bilo ni do čega, i nisam imala motivaciju za učenje. Pogledala sam nekoliko filmova, a neki od njih su: Loving, Me before you i jedan horor The Conjuring. Veoma su zanimljivi i preporučujem da ih pogledate. Što se tiče knjiga, nisam baš zadovoljna koliko sam čitala. Pročitala sam samo dvije knjige. Škola i mnoštvo obaveza mi ne dozvoljava da radim ono što najviše volim. Potrudiću se da u martu ova brojka bude mnogo veća. Muzika je takođe nešto bez čega ne mogu, naprosto obožavam staviti slušalice u uši i uživati u prelijepoj muzici. Tako je meni prošao ovaj mjesec, nije ništa posebno, ali ne mogu reći ni da se nije ništa dešavalo. Naredni mjesec koji je već i počeo jeste mart. U ovom mjesecu zvanično počinje proljeće i čitav svijet postaje ljepši. Sigurna sam da će mart biti mnogo lijep. Nadam se da vam se svidio post, pišite mi u komentarima kako ste vi proveli prethodni mjesec. :)

Instagram: @anjaxly

E-mail: anjasland@gmail.com