уторак, 25. април 2017.

Živim život



Još uvijek nas dotiče tuđe mišljenje, ma koliko god ono bilo nebitno. Iako svakodnevno pokušavamo živjeti život bez razmišljanja da li će to drugim ljudima smetati, ne uspijeva nam. Ne uspijeva nam to svima, ali znajte da postoje i ljudi koji rade sve što žele i nose odjeću koja se njima sviđa. Nije ih briga da li je majica koju su kupili u trendu, jer oni ne prate trendove, nego nose ono u čemu će se osjećati lijepo i udobno. Svi mi bismo trebali biti takvi, da ne marimo za tuđe mišljenje. Moramo uživati u životu, jer šta imamo od toga ako mislimo da nam je svaki dan loš. Zašto ne bismo pokušali da taj loš dan pretvorimo u jedan od najboljih dana koji ste ikad doživjeli? Učinite nešto što niste odavno a pričinjava vam zadovoljstvo, pročitajte dobru knjigu, odgledajte smiješan film, posjetite prijateljicu... Sve su to samo sitnice, ali svi mi dobro znamo da su one najvrijednije. Čim učinite nešto i zaboravite na tugu i probleme, odmah će vam biti lakše. Raspoloženje se popravlja, i vi postajete srećniji iako ste učinili jednu malu sitnicu. Mnogi ljudi ne vide sreću u malim stvarima, iako bi trebali. Šta ima ljepše nego pozvati prijatelje i zajedno gledati smiješne filmove ili videe, i zasigurno se oraspoložiti.




Smijte se. Pronađite dobro u lošem. Obucite tu majicu koju dugo držite u ormaru. Odgledajte taj film koji vam dugo stoji na listi za gledanje. Kupite tu knjigu za koju ste dugo štedili. Obujte te patike koje svi imaju, ako se vama sviđaju to nije ni bitno. Pišite svoje misli, a možete smišljati i citate. Fotografišite na ulici, nema vas šta biti sramota drugih ljudi, ako je to vaš hobi. Ispunite sve stavke sa svoje liste želja. Ako imate priliku da putujete sa nekim, nemojte to da ne iskoristite. Učinite tu ludu stvar koju dugo planirate uraditi sa društvom. Kada budete stariji, sve te stvari ćete pričati svojoj djeci ili unucima. Ako ne budete radili ništa tokom mladosti, nećete imati šta da im pričate. Sjetićete se da je vaš život bio dosadan, da ste cijeli dan provodili za kompjuterom. Pokušajte jedan dan da izdržite bez interneta, to će biti prelijep dan. Možete da organizujete izlet sa prijateljima, i da niko ne ponese telefon. Sigurno ćete se bolje provesti nego da se svi slikaju za instagram. Internet nam je pokvario živote. Znam da on ima i dobre i loše strane, ali više se skoro niko u kafićima ne zabavlja, već vrijeme provode na internetu. Samo malo ljudi izađe sa prijateljem da prošeta bez telefona. Zbog toga mi je mnogo žao. Voljela bih da se jedan dan vratim u šezdesete godine, da vidim kako je tada izgledao život. Kad se već sjetih prošlog vremena, mnogo volim slušati priče svojih roditelja kako je njima tad bilo. Volim da čujem to da su oni svoju mladost veoma dobro iskoristili, i da se sjećaju svih tih dogodovština.




Ako se zaljubite, recite to, javite se toj osobi. Ništa se neće desiti ako to budete čuvali u sebi, i ništa ne preduzimali. A možda ćete imati sreće da se i vi sviđate toj osobi, a ako ništa ne bude makar ćete znati na čemu ste. Nemojte se stidjeti, sasvim je prirodno zaljubiti se. Znam da je lakše reći nego učiniti, ali jedna poruka uopšte nije strašna. Živite taj život kako treba. Ne dopustite da stid pobijedi želju za nečim. Ne dopustite da vam dobre prilike  u životu prolete pred nosom. Vodite dnevnik i zapisujte svoje misli, meni to mnogo pomaže. Kada napišem na papir kako se osjećam, mnogo mi je lakše. Osjećam se kao da sam nekom ispričala sve, a ne običnoj hartiji. Ako već ne želite da nekome ispričate šta vam leži na duši, dnevnik vam može poslužiti kao dobar prijatelj. Kasnije kada budete čitali možda ćete se smijati, a možda i plakati nad svojim starim osjećanjima.




Nećemo dopustiti da nam svo vrijeme ovoga svijeta oduzmu društvene mreže. Iskoristimo život, uradimo sve što nikada nismo. Ne plašite se tog velikog ringišpila. Ako svi vaši prijatelji žele da uradite neku smiješnu stvar koja nikome neće nauditi, nemojte da se odvajate od njih. Uradite i vi to, nećete se pokajati. Imaćete veoma lijepe uspomene. Poenta života je da budemo srećni, i da samo živimo. Zamislite samo koliko ima ljudi kojima su uskraćene osnovne potrebe, a mi imamo sve. Imamo prijatelje, porodicu, krov nad glavom, vodu, hranu, odjeću, internet, ma imamo sve. I opet nam nije dovoljno. Mi kukamo kada dobijemo lošu ocjenu, a neka djeca nemaju ni uslove za školovanje. Mi smo srećni. Shvatite to, mi smo mnogo srećni. Možemo da radimo šta god poželimo, ali nećemo. I dalje mislimo da nismo srećni, iako jesmo, i to mnogo. Sputava nas mišljenje nebitnih ljudi. To je jedna banalna stvar. Ljudi mogu pričati iza leđa, ali u oči će rijetko ko reći šta misli. Zato, radite sve što želite. Ako želite da fotografišite, radite to. Ako želite da obučete šarenu haljinu, i to uradite. Sve što želite i volite, sve uradite, jer možda više nećemo moći. Život je lijep, samo to neko ne može da shvati. Život je prelijep.


Instagram: @anjaxly
Email: anjasland@gmail.com

субота, 22. април 2017.

Kako pobjediti stidljivost?

U svakoj školi, svakom razredu ili možda na treningu postoji jedna osoba koja je tako reći stidljiva, i ne voli mnogo da priča sa ostalima. Često se desi da ona samo sluša šta drugi pričaju, dok se ona samo smiješka i nema nikakav komentar na priču. Takve osobe ne treba odbacivati iz društva, što mnoge osobe čine samo da bi nahranile svoj ego. Ne očekujte od stidljivih osoba da započnu neku temu sa vama, to vi preduzmite. Postavite joj par neobaveznih pitanja i vidjećete kako će da se oslobodi i pričaće sa vama kao i svi. Teme će se same stvarati, i imaće još mnogo razloga da nastavi da priča sa vama. Odbacivanje stidljivih osoba iz društva će samo još više pogoršati stvari. Zatvoriće se u sebe, i neće imati nijednog prijatelja koji će joj pomoći. I ja sam nekad bila povučena, ali to je za mene prošlost. To je bilo kada sam tek krenula u školu, ali sam se vremenom oslobodila i sada nisam uopšte stidljiva, što je dokaz da se osobe mogu promjeniti.




Pokušajte da postanete prijatelj sa stidljivom osobom, i to će joj sigurno pomoći da se oslobodi. Ako ona nema nijednog prijatelja koji će je nasmijavati i plakati zajedno sa njom, onda je teško da će joj bilo šta drugo pomoći. Ne morate da budete najbolji prijatelji, ali svi mi bismo trebali pokušati da postanemo prijatelji sa povučenim osobama. Sama pomisao na to da ima nekog ko će joj biti oslonac će joj pomoći. Postoje i oni stidljivi ljudi koji imaju prijatelje, ali ne pričaju puno sa njima. U društvu su najmirniji i ne pričaju previše, a ponekad su i njihovi prijatelji razlog tome. Oni ih ponižavaju, govore im da su mumije jer ništa ne pričaju, i vrijeđaju ih zbog toga. Ne kažem da su svi takvi, nego ovakav slučaj postoji u mojoj školi, a ta osoba se i dalje druži sa njima iako ne bi trebala. Osobe koje ponižavaju svoje prijatelje u društvu, a kada su sami onda je sve savršeno, ne zaslužuju da se druže sa njima. To samo pokazuje koliko su dvolični, koliko iskorištavaju tu osobu, i zovu je samo kada nemaju s kim da idu napolje.




Kada vidite da ta povučena osoba ne priča ništa u društvu, ne odbacujte je, nego joj pomozite da se uključi u priču. Upitajte je nešto o temi o kojoj razgovarate, ili joj recite da vam ispriča neki svoj zanimljiv doživljaj. Ako samo nastavite da pričate bez da je uključite u razgovor, samo ćete je oneraspoložiti. Možda mislite da nema potrebe da joj vi pomažete oko toga da se oslobodi, da bi ona trebala sama da pokuša, ali samo djelimično ste u pravu. Isto bi se trebala i sama potruditi da se opusti i da počne da priča, i to je važno isto koliko će je drugi ljudi uključiti u priču. Ništa ne može više pomoći od toga kad sami sebi pomognete da se promjenite, i kad sebi u glavi zacrtate da ćete to uraditi. Ako ste vi takva osoba, dobićete nekoliko savjeta od mene. Pozdravite nepoznatu osobu na ulici i nasmješite joj se, u školi slobodno govorite nastavnicima svoje prijedloge bez dvoumljenja, a ni u školi ni na treningu se ne izdvajajte od drugih, pokušajte da budete uključeni u sve razgovore.




Ako ipak niste stidljivi, nego ste u društvu najglasniji, onda samo pokušajte da pomognete stidljivima. Neće vas ništa koštati, a nekome možete pomoći da postane srećnija osoba. Srećnija će sigurno postati, ako shvati da više nije odbačena zbog povučenosti, i da sada razgovara sa svima sasvim normalno. Kada shvati da postaje oslobođena, da počinje da bude komunikativna, sigurno će joj biti ljepše u životu. Poneke osobe koje su komunikativne to ne shvaćaju, ne mogu da shvate kako je tim osobama koje su povučene. Ja ih poprilično razumijem, i pričam sa njima čim mi se pruži prilika. Znam i osobe u mojoj školi koje su bile stvarno povučene, i promjenile su se. Zato, ako je neko od vas takav, ne zatvarajte se u sebe nego počnite da se družite i pričate sa svima, biće vam mnogo ljepše.


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

четвртак, 13. април 2017.

Na prvi pogled

Prva knjiga koju sam pročitala od pisca Nikolasa Sparksa jeste ova o kojoj ću danas pričati - Na prvi pogled




Džeremi Marš je pouzdano znao da nikad neće otići iz Njujorka, da svoje srce više nikome neće dati pošto je jedva preživeo raspad prvog braka i da nikada neće imati decu. Sada Džeremi živi u malenom gradu Bun Kriku u Severnoj Karolini, veren je sa Leksi Darnel, ljubavlju svog života, i očekuju da začnu porodicu. Ali upravo kad sve naizgled blaženo teče, tajanstven i uznemirujući imejl će pokrenuti niz događaja koji će uticati na vezu mladog para. 

Koliko zaista poznajemo one koje volimo? Kako rešavamo neizbežne sumnje, roditeljske strahove i prepreke koje nam se ponekad nađu na putu? Ovo je roman koji govori o patnjama, napetosti, romansi i iznenađenjima svih mladih bračnih parova, a pre svega o čaroliji večne ljubavi.





Napisala sam vam kratki opis koji se nalazi na poleđini knjige. Ja volim da čitam romantične knjige, ali više volim akcione i neke misteriozne. Otišla sam u biblioteku neznajući koju knjigu da uzmem, i dugo sam birala mogu vam reći. Na kraju sam odlučila da uzmem ovu knjigu, jer nisam nikad pročitala ništa od ovog pisca, a mogu vam reći da sam čula i pohvale i kritike za ovu knjigu. U ovoj knjizi se govori o ljubavi između Džeremija i Leksi, a ubrzo nakon toga Leksi ostaje u drugom stanju i oni odlučuju da se vjenčaju. Džeremi je novinar koji je živio u Njujorku prije nego što je upoznao Leksi. On odlučuje da se preseli u mali gradić Bun Krik gdje ona živi. 

Ne želim više da vam prepričavam radnju, jer onda ne bi baš bilo lijepo ako želite da pročitate ovu knjigu. Dosta puta mi se desilo da neko prepriča gotovo cijelu knjigu, i onda izgubim želju za čitanjem. 



Moj utisak: Ne mogu reći da sam previše oduševljena ovo knjigom, ali ne mogu ni reći da mi se ne sviđa. Radnja je nekako neubjedljiva i kraj me mnogo razočarao. Očekivala sam srećan kraj, ali ono što se na kraju desilo i nije nešto što se meni sviđa. Obožavam čitati (romantične) knjige koje imaju srećan kraj, jer mene stvarno pogodi kada se nešto loše desi i ostanem tako tužna gotovo nekoliko sati. U nekim djelovima knjige sam se stvarno nasmijala jer je pisac baš lijepo iskazao ljubav između njih dvoje. Najviše mi sve sviđa Džeremi, jer mi se čini kao da voli Leksi svim svojim srcem. Dakle, ako ste ljubitelj romantičnih knjiga onda vam mogu preporučiti ovu knjigu. Ako ste previše emotivni, ne bih vam preporučila. Slobodno pročitajte ovu knjigu, možda će se nekom svidjeti više nego meni.

OCJENA 6/10




понедељак, 10. април 2017.

Da li sam organizovana ili ne?

Ponovo se vraćam redovnom blogovanju zbog čega mi je mnogo drago. Ovih dana sam baš razmišljala o organizovanosti, i mogu vam iskreno reći da nisam previše organizovana osoba. Na svakom početku školske godine kupim sebi jednu svesku koju ću koristiti kao planer, i to traje oko dvije sedmice, i onda jednostavno zaboravim na njega. Ukrasim ga najljepše što mogu i sve bude spremno za pisanje, ali ne ide mi. Organizacija definitivno nije sinonim za mene, i nadam se da ću uspjeti da to nekako popravim. Mogu reći za sebe da sam poprilično spontana osoba. Ja sebi u glavi zamislim kad ću šta da radim, ali često se nešto promjeni u tom planu. Sigurna sam da to nije jako dobra osobina, jer ipak je bolje organizovati svoje obaveze u planer.




Mislim da u mom razredu niko ne posjeduje tu malu sveščicu za zapisivanje obaveza, jer njih ni ne zanima toliko škola kao mene. Dobro, postoji nekoliko odličnih učenika, ali mislim da se neki od njih više provlače nego što stvarno zasluže te ocjene. Sad ispada da se ja hvalim kao da sam nešto posebna, ali nisam, svi smo mi na neki način slični. Svi smo mi isto godište, imamo iste obaveze koje moramo izvršiti, ali razlikujemo se po mnogo čemu. Imali smo prije nekoliko dana nekakvo predavanje o bezbjednom korištenju interneta, i jedna djevojka nas je upitala da li znate šta je blog. Većina njih je lupala neke gluposti koje nisu ni slične blogu, a ja nisam htjela da kažem, ni ja ne znam zašto. Djevojka je rekla da je to kao mali onlajn dnevnik, i to je savršeno sročila. Ovo što ja sad ovdje pišem bi se definitivno moglo pisati i u dnevnik, samo što se ovakvo pisanje dijeli sa drugim ljudima koji to žele pročitati. Što se tiče organizovanosti bloga, ne mogu se pohvaliti. Već znate da nisam stigla pisati skoro mjesec dana, i to zbog školskih obaveza. Ali i kada sam našla vremena za pisanje, samo sam otvorila novi post i nijedna riječ nije iz mene izlazila. Tako da sam shvatila da mi je bila potrebna pauza dok mi inspiracija ne kucne na vrata. Definitivno mi na svakom raspustu dođe mnogo inspiracije, te postovi izlaze redovno. Ma svi vi definitivno znate kada naiđe blogerska kriza, ne možete smisliti šta da pišete i kako, pa jednostavno ne možete. Svima nama se to bar jednom desilo, nema potrebe da lažemo.




Ovaj post nije bio previše dugačak, ali imala sam želju da ga napišem. Ne želim da glumim da sam nekakva preorganizovana osoba, kad nisam. Pokušaću ponovo da sve obaveze zapisujem u planer, ali nisam sigurna koliko će to dugo trajati. Mislim da se moram držati načina za planiranje koji meni odgovara, to je sigurno najbolje. Ne znam kakva je kod vas situacija što se tiče organizovanosti, jer se svi mi razlikujemo i odgovaraju nam druge stvari. Neko je savršeno uredan i ima perfektno uređen planer, dok neko neuredno zapisuje sve stvari u mali blokčić, a neko ne može da zapisuje obaveze pa to ti je. Nadam se da ste uživali čitajući ovaj  post, i da ste zapravo shvatili da nisam pretjerano organizovana osoba, što definitivno nije dobro, i što moram popraviti. :)

субота, 8. април 2017.

Ciljevi koje želim ispuniti tokom proljećnog raspusta

Slobodnog vremena nikad nije previše, ali ja mislim da sam ga imala premalo. Sve te školske obaveze kao i drugi problemi mi nisu dozvoljavali da napišem post. Evo sada je u većini škola počeo taj dugoočekivani proljećni raspust, koji nije pretjerano dug ali ipak je dovoljno dug da se odmorimo od škole. Znam da nisam pisala duži vremenski period i duboko vam se izvinjavam zbog toga. Jednostavno nisam imala ni vremena ni inspiracije za pisanje tako da sam napravila kratku pauzu. Sada se ponovo vraćam i nadam se da neću više ovako zapostavljati blog i da će postovi izlaziti redovno. Mnogo mi je falilo pisanje, jer to je nešto što najviše volim zajedno sa čitanjem i fotografisanjem. Pošto je počeo raspust, ja sam odlučila da napišem ciljeve koje želim ispuniti tokom proljećnog raspusta. Ne planiram provesti cijeli raspust na telefonu ne znajući šta da radim, pa će mi ovo mnogo pomoći. Uživajte. 




1. Biti redovna na blogu!

Prvo i možda i jedno od najbitnijih ciljeva je da budem redovna na blogu. Potrudiću se da postovi izlaze svaki ili svaki drugi dan. Ja sam devedeset devet posto sigurna da ću ispuniti ovaj cilj i da više moji čitaoci neće zaboravljati da moj blog uopšte postoji. Imam prilično dosta čitaoca za tri mjeseca mog blogovanja, i veoma sam vam zahvalna. Nešto najljepše je kad vidiš koliko te ljudi podržava u onome što radiš i koliko ljudi to cijeni. 


2. Odgledati dvije sezone serije!

Na zimskom raspustu sam počela da gledam seriju Pretty little liars, i još uvijek je nisam dovršila. Stigla sam do pete sezone i nadam se da ću tokom raspusta uspjeti da pogledam petu i šestu sezonu. Za one koje nikad nisu gledali ovu seriju, preporučujem vam da je pogledate, sigurno se nećete pokajati. Svaka epizoda je zanimljiva, ne znam da li sam do sada pogledala jednu koja nije bila. Često sama pokušavam da shvatim ko je ta misteriozna osoba, postojalo je mnogo teorija ali nijedna nije tačna. Toplo vam preporučujem da svoje slobodno vrijeme provedete gledajući ovu savršenu seriju.


3. Pročitati četiri knjige!

Želim da tokom ovog kratkog raspusta pročitam četiri knjige, i potrudiću se da to i ispunim. Znam da ću to ispuniti jer obožavam da čitam. Pojedine osobe iz razreda me blijedo gledaju kad poslije škole odem do biblioteke ili knjižare i vratim se sa nekoliko knjiga u rukama, jer za njih je to gubljenje vremena. Ali za njih nije gubljenje vremena provesti cijeli dan igrajući igrice u kojima ubijaš ljude, znate već svi te dječake koji to obožavaju. Eto, nadam se da ću ovaj cilj ispuniti i to sa zadovoljstvom.




4. Vježbati i zdravije se hraniti!

Nije da ja nisam zadovoljna svojim tijelom, nego želim malo da se dovedem u formu. Iako igram folklor, mislim da to nije dovoljno za održavanje kondicije jer su probe dva puta sedmično. Pokušaću da vježbam svaki dan i da ne jedem previše slatkiša. Takođe planiram da ne pijem više gazirane sokove jer oni su definitivno nešto najgore. Dogovoriću se sa drugaricama da idemo da trčimo, rolamo se i vozimo bicikl. Ovo je nešto što previše želim.


5. Savršeno ukrasiti Vaskršnja jaja!

Još samo sedmicu dana i dolazi nam naljepši hrišćanski praznik - Vaskrs! Naprosto obožavam ovaj praznik, za mene je definitivno najdraži. Sva ta euforija oko farbanja jaja i sva ta radost tokom tog predivnog dana. Prethodnih godina moja Vaskršnja jaja su bila samo ofarbana u neku boju i premazana mašću, i bila su predivna, ali ove godine želim da budu još ljepša. Naći ću na internetu ideje za ukrašavanje i nadam se da će meni i mojoj tetki to uspjeti, jer ona i ja svake godine farbamo jaja i mislim da je s njom to najljepše raditi jer sam navikla. Jedva čekam ovaj predivni praznik, da uživam cijeli dan u njegovim čarima.




I to su moji ciljevi za proljećni raspust, znam da ih nema mnogo ali neće ih biti ni lako ispuniti. Ovih dana je stvarno ružno vrijeme, tmurno i oblačno. Ja, veliki ljubitelj sunčanog vremena, ne volim ovakvo tmurno vrijeme. Volim da provodim vrijeme napolju, a tokom takvih dana je definitivno najljepše zatvoriti se u kuću i ljenčariti. Evo sad mi kiša ne smeta, ne znam šta mi je ali prija mi. Nekad je i nama, proljećnim fanovima, ako niste znali potrebno malo kiše, haha. Ali ne želim da cijeli raspust prođe ovako, to mi sigurno ne bi prijalo. Želim vam da uživate u ovom kratkom, ali ipak vrijednom proljećnom raspustu i da ga iskoristite najbolje što možete. :)

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com