недеља, 28. мај 2017.

Prednosti i mane života u malom gradu

Ne znam da li sam vam ikad spomenula činjenicu gdje ja živim, a ako nisam sada ću to da uradim. Moj grad se nalazi u jednom od entiteta Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj. Jedan je od manjih gradića u tom entitetu, i ima otprilike dvadeset hiljada stanovnika. U njemu ne postoje trgovine kao što su H&M, Terranova, McDonalds i ostale poznatije firme, samo nekoliko butika u kojima sam primorana da kupujem. Kada želim da kupim više stvarčica koje ne mogu da nađem ovde, organizujem se sa roditeljima da se jedan dan odvezemo do najvećeg grada koji je udaljen oko četrdeset pet minuta odavde. Ponekad pomislim kako bi mi život u velikom gradu bio mnogo ljepši i jednostavniji, ali bez obzira na sve ja volim svoj grad i ne bih voljela da se preselim iz njega. Uvijek se mnogo obradujem kada otputujem negdje, pogotovo u velike gradove izvan moje države, ali opet mi zafali mir i tišina mog gradića. Odlučila sam da vam napišem koje su to po meni prednosti, a koje mane života u malom gradu. Ako živite u velikom, biće vam zanimljivo da vidite kakav je to život ovdje.







Prednosti:



- Nema velike gužve u saobraćaju



I sama sam se uvjerila u to kolike gužve mogu nastati u saobraćaju velikih gradova, te vam slijedi mnogo čekanja. Ali rijetko ćete ugledati veliku kolonu vozila u manjim mjestima, jer ipak tu živi manje stanovnika i gužve u saobraćaju su veoma, veoma rijetke. Ako negdje žurite, vjerujte mi da nećete zakasniti.



- Mir i tišina



Ne volim buku i neprestanu galamu napolju, a ako planirate živjeti u velikom gradu na to ćete se morati naviknuti. Napolju će se uvijek čuti buka automobila, pune ulice ljudi, a ponekad i muzika ako se nešto održava na trgu. Ja ne kažem da u malom gradu toga nema, ali vjerujte mi da je upola tiše i mirnije.



Sigurnost



U manjem gradu ima mnogo manje krađa. ubistava i kriminala za razliku od većeg. Ja naprimjer ne pamtim kada je zadnji put izbila neka veća krađa, a kamoli ubistvo. Ne dešava se uopšte tako često, a to potvrđuje činjenica da se ja ne sjećam kad se zadnji put desilo. Stoga možete zaključiti da ste u manjem gradu više sigurniji, i da ima mnogo manje lopova i kriminalaca, i rijetko ko će vam ukrasti torbu dok bezbrišno šetate i ne mislite ni o čemu. 








- Čistiji vazduh



Možete i sami da zaključite da ako ima manje vozila i fabrika, vazduh će biti čistiji. To je jedna od većih prednosti života u manjim mjestima kao što je ono u kojem ja živim. 



- Poznavanje drugih ljudi



Stanovnici velikih gradova vjerovatno nikada neće znati kako je to kada poznaješ skoro sve ljude koji dijele mjesto stanovanja sa tobom. Za nekog ovo predstavlja manu, a ne prednost, ali ja ipak mislim da je dobro poznavati mnogo ljudi pogotovo ako ste u dobrim odnosima s njima. 





A sada prelazimo na malo lošije strane života u malom gradu, odnosno mane:


- Ogovaranje


Ako ste se sada zapitali o čemu ja to pričam kad je ogovaranje prisutno i u najvećim gradovima, nastavite da čitate.

Djevojci iz malog grada je dosadilo da neprestano razmišlja o tome šta će drugi reći, pa je odlučila da kupi onu šarenu suknju koja joj se previše svidjela. Pozvala je drugarice u šetnju, obukla je tu šarenu suknju, bejbi rozu majicu sa natpisom, i starke iste te boje. Ljudi iz njezinog grada nisu navikli da je viđaju tako obučenu, te su komentari zvučali ovako: ,,Vidi šta je ona obukla!"; ,,Kao da je došla na cirkus!"; ,,Pogledaj kako se šareni ona suknja, odvratna je!". Djevojka je znala šta je čeka, jer je takođe znala da su pojedini stanovnici malih gradova veoma staromodni i ne znaju za drugačije. Oni ne znaju da postoje osobe koje vole drugačije da se oblače od njih, ne znaju da ne žele svi da nose farmerke i majicu. Ne znaju.
Nadam se da ste shvatili poentu ove priče. Ako poželite da obučete nešto neobično, a živite u malom gradu, spremite se na brdo komentara i čudnih pogleda. To vam ne treba biti prepreka da budete drugačiji, ljudi će vas uvijek ogovarati, a to je njihova sramota a ne vaša. Zato, obucite se i radite šta god želite, i ne mislite o tuđim mišljenjima!




- Mali izbor trgovina

Život u malom gradu predstavlja pakao kada je u pitanju odjeća. Dobro, možda malo pretjerujem, ali blizu sam. Kao što sam već navela na početku posta, u mom gradu postoji samo nekoliko butika, i to nisu butici kao Terranova, mnogo su manji. Zamislite da je u vašem gradu najveća trgovina kineski šop, i da ne postoje tržni centri. Odnosno postoji jedan kojeg nazivaju tržni centar, ali ustvari ima jedan sprat. U donjem dijelu je obična trgovina sa osnovnim potrepštinama, a gore je mali restoran i jedan butik. Što se trgovina tiče, život u velikom gradu je ljepši.

- Mali izbor srednjih škola


Ako imate želju da upišete medicinsku školu, a živite u malom gradu kao što je moj, nećete moći osim ako želite da putujete svaki dan sat vremena do škole. To nekima neće predstavljati problem ako su sebi zacrtali da žele da upišu tu školu, ali vjerujte mi da je veoma naporno, a neki od njih to i znaju. Izbor srednjih škola je u mom gradu veoma mali, to su obično samo gimnazija, ekonomska, mašinska, ugostiteljska, trgovačka i turistička. Možda sam izostavila neku, ali to je otprilike ono što možete upisati u mom gradu. Zbog većeg izbora za školovanje, život u velikom gradu je bolji.





Pokušavala sam da se sjetim još nedostataka života u malom gradu, ali nisam uspjela. Ali znam da ih ima, svjesna sam da ih je još mnogo. Ali shvatila sam da bez obzira na sve volim svoj grad, volim sve što se u njemu nalazi i ne bih voljela da ga napustim. Jednostavno sam se navikla na takav život. Navikla sam se i na one dobre, a i na one loše stvari. Nekom se nikako ne sviđa što ovdje živi, ali meni se sviđa, itekako mi se sviđa. Iskreno sam vam napisala svoje mišljenje koje su to prednosti, a koji nedostatci. Nadam se da vam se svidio post, i da ste malo više informisani o takvom životu. Inače, ako već niste vidjeli, promjenila sam ime bloga. Prethodno ime mi je bilo suviše dosadno, te sam odlučila da napravim malu promjenu. Pošto je ovo kao dnevnik, ali u pdf formatu, novo ime bloga je Dnevnik jednog sanjara. Pišite mi u komentaru da li vam se dopada ime, ali i post. :)


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

недеља, 21. мај 2017.

Različiti svjetovi

Još jedna sunčana nedelja je tu. Ne znam za vas, ali ja sam nedeljom uvijek najbolje raspoložena, nekako taj dan budi pozitivnost u meni. Smišljam planove za sledeću sedmicu, pišem post na blogu, šetam, ali da ne zaboravim ono najvažnije, učim. To je jedina stvar koja me uspije malo oneraspoložiti. Ali, na kraju se sve dobro završi, i ja legnem u krevet srećna i zadovoljna zbog svega što se desilo u protekloj sedmici, i radujem se šta će biti u sledećoj. U sedmici koja je skoro u potpunosti iza mene se desilo mnogo stvari. Čak je bilo i lijepo vrijeme, samo je juče padala kiša. Razmišljala sam o nekim stvarima, i došla sam na ideju da napišem post o tome kakav bi svijet bio kada bi nešto bilo drugačije nego sada. Ovo zvuči pomalo smiješno, zar ne? Ali, kada sam se sjetila ove teme, jedva sam čekala da sjednem za laptop i napišem ovaj post. Evo šta ja mislim šta bi se desilo...

...kada niko ne bi slušao tuđe mišljenje.

U 21. vijeku sve više ljudi brine o mišljenju drugih ljudi. Nekad se zapitam da li je prije sto godina bilo drugačije, i da li ljudi nisu toliko marili za to. Ja sam uvjerena da je bilo mnogo bolje. A sada zamislite svijet gdje nijednog čovjeka na planeti ne interesuju komentari drugih. Šta vi mislite, da li bi svijet bio ljepše mjesto? Ja mislim da bi. Ljudi bi oblačili šta god požele, i ne bi marili za to što trendovi nalažu da se crvena i roza boja nikako ne smiju nositi zajedno. Ako bi neko poželio da to obuče, obukao bi. Jer, ipak je to svijet gdje nikog ne interesuje tuđe mišljenje. Ako biste ipak poželjeli da se bavite nečim neobičnim, i to biste radili bez problema. Jednostavno bi sve bilo ljepše i lakše. Ali nemoguće je da ovakav svijet bude ikad postojao, nažalost. Stoga se trebamo potruditi da mi budemo u toj manjini ljudi koji ne misle o tuđim mišljenjima, i da ta manjina postane većina.




...kada ne bi bilo vrijeđanja.

Svakodnevno se susrećemo sa jednom vrstom nasilja, a to je nasilje riječima. To se najviše dešava u školskim klupama, jer većina djece je u toj dobi veoma okrutna i ne mare za posljedice izgovorenih riječi. Vrlo rado će vam reći kako ste debeli, ružni i nazvaće vas štreberom ako dobro učite. Ponekad iako ne uradite ništa, oni vas vrijeđaju samo zato što vas ne gotive i oduvijek ste bili njihova meta za kritikovanje. Ne postoji škola, mjesto a ni grad gdje vrijeđanje nije prisutno. Jednostavno će uvijek biti ljudi koji žele da podignu sebe spuštajući druge, ali to uvijek ispadne veoma loše. Osoba koja je žrtva vrijeđanja može da postane depresivna, a nekad se završi mnogo gore. Ali kada bi postojao svijet gdje niko nikoga ne bi vrijeđao, mislim da bi sve bilo ljepše. Ljudi bi bili veseliji i puni ljubavi. Ne bi imali komplekse zbog "ružnog" nosa ili širokog struka. Vjerujem da bi svi zavoljeli sebe onakve kakvi jesu. Ne možemo svi biti savršeni, ustvari, to nije niko. Nemojte misliti da su one mršave djevojke sa instagrama na plaži savršene, jer nisu. Bilo bi mnogo dosadno kada bismo svi bili isti. Zato morate da znate da smo svi lijepi onakvi kakvi jesmo.

...kada internet ne bi postojao.

Svi mi znamo koliko nam internet pomaže kada želimo da naučimo nešto novo i kada želimo da se zabavimo, ali nekada jednostavno pretjeramo. Ljudi lako postaju zavisni od njega te cijeli dan provode za kompjuterom i laptopom. Internet nam i pomaže i odmaže. Ali zamislite kako bi bilo kada internet ne bi postojao. Sve informacije bismo morali da tražimo u novinama i knjigama. Možda su informacije u knjigama pouzdanije, ali mnogo je brže i lakše sve to izguglati. Postoji mnogo poslova kojima je neophodan internet, i kada bi on nestao, u jednom trenutku bi se sve promjenilo. Ovo što ja sada pišem bi možda zauvijek ostalo zapisano u mojim sveskama.  Jedino što bilo bolje je to što bi ljudi bili mnogo društveniji, i svaki dan bi izlazili napolje i družili se. Neki ljudi su postali asocijalni zbog interneta. Ipak ne bih željela da internet nestane, jer nekim ljudima je neophodan, a mislim da je i svima nama na neki način.




...kada bi svi ljudi bili isti.

Zamislite da hodate ulicom, gledate oko sebe i vidite ljude koji su isti potpuno isti. Imaju istu kosu, oči, usta, ma definitivno sve. Čak i kada pogledate u ogledalo vidite osobu koja izgleda kao ostalih sedam milijardi ljudi. Da li bi to bilo imalo dobro i zanimljivo? Moj odgovor je ne. Zašto bi ikome to bilo zanimljivo. Volim to što su svi ljudi na planeti različiti. Ponekad kada šetam nekim velikim gradom volim da posmatram druge ljude i da smišljam njihovu priču. Ta plavokosa djevojka sa krupnim crnim očima, i pantalonama bež boje se sigurno uputila kod svoje majke koja joj sprema štrudlu sa makom jer se dugo nisu vidjele. A dečko u plavim pantalonama, kariranoj košulji i zalizanom kosom je vjerovatno krenuo da se vidi sa svojom djevojkom. Jednostavno je mnogo ljepše kada smo svi različiti.




...kada bi sve bilo besplatno.

Ponekad u trgovini ugledam savršenu majicu koja mi se odlično slaže uz novu suknju, ali kada vidim cijenu sve padne u vodu. Tada poželim da mogu da uđem u butik i da uzmem sebi sve što poželim, a da ne moram da platim. Ali onda razmislim da li bi to bilo tako savršeno ili ipak ne. Onda bi ljudi radili svoje poslove samo onako radi reda, jer neće biti plaćeni. Većina njih ne bi ni dolazila na posao. Ljudi bi uzimali previše stvari, te bi se prozvodnja mnogo, mnogo povećala. Možda čak i ne bi stigli proizvesti toliko stvari koliko ljudi sebi uzimaju. Ali, onda se ljudi ne bi toliko svađali oko novca, jer ipak danas se sve svodi na to. Pojedinci će se družiti sa nekim samo zato što je bogat. A kada novac ne bi postojao, to ne bi bilo tako. Zato svijet bez novca ima i dobre i loše strane.


Ideje za post mi dolaze u čudnim situacijama, naprimjer na času hemije ili dok obavljam neke poslove. Ova ideja mi je odjednom sinula dok sam slušala muziku i razmišljala o životu. Hajde sada vi pokušajte da zamislite kako bi izgledao život bez vrijeđana, ili pak bez novca. Dopada li vam se, ili ne? :)






Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

недеља, 14. мај 2017.

Stvari kojima ćete nekome popraviti dan

Loši dani nas nikada ne mogu zaobići. Nekada nam se prosto desi da budemo tužni i bezvoljni bez ikakvog razloga, a nekada za takvo raspoloženje postoje razlozi. Svi bismo mi voljeli da nikada ne budemo takvi, ali to je možda i nemoguće. Ja pokušavam da uvijek budem srećna i pozitivna, ali ni mene ne zaobilazi loše raspoloženje. Ali, ne brinite, raspoloženje se može popraviti na nekoliko načina. Ako vaš najbolji prijatelj u školu dođe kao pokisao, vi ste tu da mu pomognete, jer ko će ako nećete vi. Zapamtite da ćete mu samo odmoći ako ga budete ignorisali samo zbog toga što je jedan dan loše volje. Odlučila sam da napišem svoje savjete kako možete da oraspoložite nekoga, to ne mora biti samo vaš prijatelj, može i član porodice. Tužnoj i neraspoloženoj osobi će se ove stvari sigurno svidjeti.



Saslušajte ga i dajte mu savjet

Ako vaš prijatelj ili bilo koja druga osoba ima nekakav problem, sigurno bi željela da vam ispriča šta mu je. Kada vam se izjada biće mu mnogo lakše, a s tim će mu se i raspoloženje popraviti. Pažljivo ga saslušajte te mu dodijelite savjet ako mislite da ćete ga ispravno posavjetovati. Nemojte govoriti kako je vaš problem veći, jer onda će mu biti još gore, najbolje bi bilo da mu kažete da će biti bolje i da uvijek ima vas ako mu nešto zatreba. Osoba će se osjećati sigurnije i zadovoljnije.


Častite ga slatkišom

Kome još ne prija jedna topla čokolada, ili pak palačinke sa nutelom? Mislim da ne postoji takav čovjek, a još mu više prija kada je neraspoložen. Tada bi se samo sklupčao u ćebe, gledao seriju i samo jeo, sam sa sobom. Iako to nije savršena opcija, možete zajedno sa njim da uživate u čarima čokolade i nove epizode vaše omiljene serije! Dan će biti duplo bolji nego da cijeli dan slušate tužnu muziku i plačete.




Prošetajte i napravite mali fotošuting

Izvedite tužnog prijatelja u malu šetnju gradom, obucite se lijepo i fotografišite jedno drugog. Sigurno će mu to mnogo prijati. Možete pronaći nekog da vas slika zajedno, te možete praviti lude face ili tražiti inspiraciju za divne fotografije na internetu.


Zagrlite ga

Ovdje nema šta da se priča, svako voli da dobije jedan prelijep i dug zagrljaj. Zagrljaji su nešto posebno, oni mogu da izmame osmijeh na lice najtužnijem čovjeku na svijetu. Pokušajte svog prijatelja da oraspoložite jednim velikim zagrljajem!




Recite mu da ga volite

Bila to vaša majka, prijatelj ili dečko, ako mu kažete da ga volite to mu može popraviti cijeli dan. Kada zna da ima nekoga ko ga voli i ko će mu uvijek biti podrška, onda zna da ima sve. Iako misli da je sve crno, onda će shvatiti da nije. Sve dođe i prođe. I to što je trenutno neraspoloženoj osobi maklo konstantni osmijeh sa lica će jednom biti daleka prošlost. Sada se samo treba isplakati i olakšati dušu, a kasnije će sigurno sve biti mnogo, mnogo bolje. Ne brinite, nije teško izgovoriti te dvije famozne riječi, volim te!



Slušajte veselu muziku


Tužnoj osobi će tužna muzika samo odmoći, pogotovo ako je to vaša prijateljica i nesrećno je zaljubljena. Zato, napravite plejlistu na kojoj će gotovo sve pjesme biti vesele, i slušajte ih zajedno. Rasplešite se, i uživajte!




Sve ove stvari će vam sigurno pomoći da nekome popravite dan. Naravno da vjerovatno nećete moći da mu raspoloženje popravite skroz, ali djelimično ćete sigurno uspjeti. Potrebno je samo da mu izmamite osmijeh na lice. Postoji još mnogo načina da nekoga oraspoložite, ali po meni su ovi jedni od najboljih. Nekim ljudima je dovoljno da je njegov prijatelj uz njega i njegovo raspoloženje je već bolje. Jer pravi prijatelj će uspjeti da izmami osmijeh na lice neraspoloženoj osobi čim se pojavi. Za to nam i služe najbolji prijatelji. Oni su tu da nam budu rame za plakanje, ali i da se vesele sa nama. On će uvijek biti tu za vas, i neće tražiti izgovore da se ne vidi sa vama. Ako ste vi ta osoba koja je tužna, onda pozovite nekoga da se družite. Možete raditi svašta što će vam odvući misli sa problema i tuge. Nadam se da su dani kad ste neraspoloženi rijetki, jer ipak je ljepše vidjeti osmijeh na licu nego suzu. :)


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

четвртак, 4. мај 2017.

Šta nam to donosi maj?

Kao da se nešto čudno dešava sa ovim vremenom. Prolazi previše brzo. Prethodnih godina mi uopšte nije brzo prolazilo vrijeme, ali sada je drugačije. Kao da je neko promjenio da dan više ne traje dvadeset četiri sata nego dvanaest. Šta da kažem još na činjenicu da nam je stigao maj. Kad vam neko spomene maj, prve misli su da je to prelijep mjesec i da su temperature visoke. Mene takođe odmah podsjeti na lijepo vrijeme i u glavi mi se pojavi roza boja i ruže. I sve to stoji, maj je divan mjesec, ali postoji nešto u čemu baš i ne uživam. To je gomila završnih testova i ispitivanja. Znam da ih uvijek ima i uvijek će ih biti, ali ipak mislim da ih najviše ima u maju i početkom juna. Tada smo već premoreni od škole i u mislima nam je more i ljetne večeri, ali na to ćemo morati još malo pričekati. Sada je vrijeme kada se oko škole moramo najviše potruditi. I znam da je sada najteže. Moramo se skoncentrisati i zagrijati stolicu ako želimo da popravimo neke ocjene. Pomislite samo da nam je ostalo još samo mjesec dana i školske obaveze nestaju. Imamo skoro tri mjeseca da se odmorimo i opustimo, jer to smo ipak zaslužili.




 Sada moramo da učimo. Ako imate priliku da popravite neke ocjene sada je pravo vrijeme da se malo više potrudite. Lijepo vrijeme uvijek mami da izađete napolje, ali zacrtajte sebi da nećete ići nigdje dok ne naučite sve što trebate. Kasnije možete prošetati, pa čak i nagraditi sebe nekom sitnicom ako dobijete dobru ocjenu i vaš trud se isplati. Pokušajte da pronađete što više informacija o lekcijama na internetu, meni to uvijek pomaže. Često upotrijebim internet za više informacija, a nekad i razne enciklopedije. Takođe, ako to već ne radite, zapišite svoje obaveze. To ste čuli otprilike milion puta, ali mnogo je korisno. Pisala sam vam u nekom od prethodnih postova kako nikako nisam uspjela da koristim planer, ali evo sad sam opet pokušala i dobro mi ide. Svaki dan kad dođem iz škole zapišem ako imamo neki kontrolni, ili bilo šta što je potrebno da zapišem. Veoma sam ponosna na sebe jer ću ove godine vjerovatno uspjeti da ostvarim uspjeh od 5,0. Prošlo polugodište sam imala oko 4,8 prosjek, i izvlačila sam se na to da je bilo teško. Ma da ipak mislim da se nisam pretjerano trudila kao ovo polugodište, i da sam bila dosta lijena. To nije ni bitno. Jedini predmet koji moram popraviti je tehničko obrazovanje, najgori predmet na svijetu. Jeste da mi fali samo jedna petica, ali to je tako teško dobiti jer moram napraviti nekakav praktični rad. Mislim da bih bila mnogo srećnija da ovaj predmet ne postoji jer mi uništava život, haha. 




Vjerovatno mislite da je ovaj post prekratak, ali imala sam potrebu da ga napišem. Svake godine se u ovo vrijeme borim sa istim problemom, a to je kako stići sve naučiti. Ali na kraju sve uspijem, i sve se dobro završi. Zato nikad ne gubite nadu, i ne govorite kako vi ne možete nešto naučiti, jer možete. Samo se morate malo više potruditi, ali vjerujte mi na riječ, isplatiće se. Kasnije ćete se ponositi kada pogledate svoje svjedočanostvo. Ali da ne ispadne da sam pesimistična, reći ću da maj ima mnogo više dobrih strana. Visoke temperature, jedan mjesec do ljetnog raspusta i samog ljeta, i da ne nabrajam jer ih ima previše. Pa, osim što ćemo stalno učiti, potrudićemo se da uživamo u čarima ovog divnog mjeseca. Srećno vam, želim da svi postignete što bolji uspijeh u školi. :)




Instagram: @anjaxly
Email: anjasland@gmail.com