среда, 12. децембар 2018.

My december playlist

Jako sam originalna, znam to. Zapravo, smislila sam i neke druge teme, ali sam jednostavno imala želju da podijelim neke predivne pjesme sa vama i da zapravo vidite šta ja slušam. Trenutno su mi ove omiljene, ali to se kod mene jako često mijenja jer nekoliko pjesama konstantno slušam dok mi se ne smuče. Vjerovatno većinu ovih pjesama znate jer... pa da... većina ih je poznata. But, to nema nikakve veze, ako neko trenutno nema inspiraciju šta da sluša sada će da je dobije. Ovaj uvod će biti bukvalno prekratak i jako glup, ali šta da se radi. Jednostavno ćemo preći na stvar i neću više pokušavati da produžim ovaj uvod.

#1



Očekivali ste Billie na ovoj listi, znam. I vjerujte mi biće je još mnogo. Ova djevojka za par dana puni sedamnaest godina. Ja bukvalno nisam mogla da vjerujem kada sam to pročitala. Osim što izgleda dosta starije, ona je ostvarila prevelik uspjeh za kratko vrijeme, a to je i zaslužila. Posebno mi se sviđa ova pjesma koju je snimila sa samo četrnaest godina. Ja sa svojih petnaest ne znam šta ću sa životom, ali dobro.


#2

   


Božićna euforija bez ove pjesme? No way. Bukvalno svake godine u ovo vrijeme postane moja omiljena pjesma, a zauvijek će biti jedna od omiljenih Božićnih pjesama. Jednostavno uživajte i pretvarajte se da ste na raspustu i uživajte u prazničnoj euforiji iako imate gomilu obaveza. To je toliko ja.



#3


Puca ravno u srce. Prelijepa i preemotivna pjesma, samo ću to reći.



#4



Samo pokušajte reći da ova pjesma nije savršena. Šalim se naravno. Ustvari, ne? Kako može da vam se ne sviđa njezin glas i ova pjesma. Bukvalno sam postala opsjednuta ovom pjevačicom i njenim savršenim pjesmama. Pustite pjesmu i uživajte. 


#5




E sad jedna malo manje poznata pjesma. Ovaj bend je toliko underrated da je to nenormalno. Otkrila sam ih nedavno i mogu reći da su nekako jedinstveni i pjesme su im top. Ako niste znali za ovaj bend zahvalite mi se. Takođe, ova pjesma im je poprilično nepoznata tako da... poslušajte.


#6



Obožavam ovu pjesmu. Nekako je... ne znam... predivna. Zapravo, sve njegove pjesme su. Mnogo volim i Treat you better, ali ovu malo više. 



#7


Previše poznata pjesma, znam. But I love it, pogotovo 8D verziju. Ljudi, ako niste slušali 8D muziku, idite odmah na youtube i slušajte, obavezno stavite slušalice. Sigurno jeste, ali nema veze. Nema na čemu.


#8




Ponovo Billie Eilish. Rekla sam vam. Ja ovu pjesmu obožavam i nećete me spriječiti da je slušam petnaest puta zaredom. 


#9



Izvinite što smaram, ali trenutno sam opsjednuta ovom djevojkom. Nekako mi je jedinstvena i izdvaja se u masi drugih pjevača. Imam preveliku želju da je upoznam jednog dana ili samo da je vidim uživo.


#10




Otkrila sam ovu pjesmu prije nekoliko dana. Tekst je brutalan po meni kao i način na koji je otpjevan. Sve u svemu, odlična pjesma i bend. 


#11






Nećete vjerovati, ali ova pjesma mi se smučila koliko sam je puta odslušala i jednostavno mi više nije onako dobra kao prije. Izvucite pouku iz ovoga i ne slušajte jednu pjesmu konstantno. Ali pjesma je jako emotivna i ne mogu da ne zaplačem koliko god puta je poslušala. 


#12




Da li ste ovo očekivali? Vjerujem da niste. Pokrijem se ćebetom, upalim lampice, pijem toplu čokoladu, pustim ovu pjesmu i prisjećam se djetinjstva. Raj.


#13






Pjesma ima skoro milijardu pregleda i znate je sigurno. Neću previše komentarisati, jednostavno ova pjesma će zauvijek ostati u mom srcu. 


#14




Za ovaj bend bukvalno nikada nisam čula i slučajno sam ga otkrila. Ustvari, na nečijem blogu sam pročitala da je ovaj bend mnogo dobar i slažem se sa tim. Ova pjesma je jako dobra i preporučujem vam da je poslušate!

#15





Ne mogu da poslušam ovu pjesmu a da se ne sjetim Dejmona i Elene kako plešu. Ko je gledao Vampirske dnevnike shvatiće. Ja kada sam gledala tu seriju, a to je bilo davno, bila sam opsjednuta. Samo sam mislila o njoj i ništa drugo nije za mene postojalo. Ne znam zašto sam se toliko vezala za seriju koja mi danas i nije nešto toliko posebno, ali me veže za neki period i volim da se prisjetim toga. Ova pjesma će me uvijek podsjećati na tu seriju, jedino ako mi neki vampir ne izbriše sjećanja.

#16



Da, slušam i našu muziku, ali više volim stranu. Ovu pjesmu znam već dugo, ali sada je nekako često slušam i jako je lijepa. Inače po meni Dženan ima divne pjesme i trenutno mi je ova najaktuelnija.


#17



Opa, još jedna domaća pjesma. Aaaaaa..... ne zamjerite mi. Podsjeća me ova pjesma na jednu osobu, ne znam zašto, vjerovatno jer sam je često slušala tokom tog perioda... Rijetko slušam domaću muziku, ali sam ovu pjesmu zavoljela iz nekog razloga. Zašto zvučim kao zaljubljena jedanaestogodišnjakinja? Ne, ne želim to. 


#18




Ja jednostavno ne mogu da odolim ovom savršenom glasu. Tako je čist i prijatan. I pjesme su predivne, a ova se zajedno sa Sorry nekako izdvaja.


#19



Ja previše smaram sa istim pjevačima, ali nemojte mi zamjerite jer su oni trenutno popularni u mom životu. 


#20




Hmmm... nemojte se pronaći u ovoj pjesmi molim vas.




I to bi bilo to što se tiče moje decembarske plejliste. Ako ste bili u dilemi šta da slušate, nadam se da sam vam pomogla. Ovo su moje trenutno omiljene pjesme i prihvaćam i to ako vam se ne sviđaju, jer svako ima svoj ukus naravno. Uživajte u muzici. :D

















субота, 06. октобар 2018.

Čudan period

Devet mjeseci, tako dug period, ali zapravo meni se čini kao da je trajao poprilično kratko. Koliko je čudno ponovo pisati post, ponovo imati onaj osjećaj ispunjenosti tokom pisanja. Ne znam kako bih vam opisala koliko mi se život promjenio i koliko mi je falio ovaj osjećaj. Najveće pitanje koje možda sebi trenutno postavljate jeste gdje sam ja to bila i šta se sa mnom desilo. Ukratko ću opisati tih devet mjeseci koje sam provela bez bloga. Jedan period sam bukvalno prestala da pišem i čitam knjige, stalno sam gledala jednu određenu seriju koja me je toliko pogađala i stalno sam razmišljala o njoj. To je bilo otprilike u februaru ove godine. Zanemarivala sam školu i učenje zbog serije i stalno sam se osjećala kao da ja ne pripadam ovom svijetu. Ne paničite, nije to do serije, da je ona sad toliko božanstvena, već sam ja jednostavno bila u nekoj čudnoj i pomalo depresivnoj fazi tako da ni sama nisam znala šta me je snašlo. Tada sam i prestala da pišem na blogu, ne znam zašto vjerujte mi. Tada sam najviše pisala u svoj dnevnik i iskaljivala svoj bijes i tugu. Kako me je djelimično prošla ta faza, nastalo je proljeće i završetak osnovne škole, jej. Ubijala sam se od učenja i govorila sam sebi: ,,Sada će ljeto, strpi se, možeš ti to" i eto uspjela sam i da to prevaziđem, i prosjek mi je na kraju bio 4,86, very good. Inače kada dođe proljeće ja postajem pozitivnija i budem bolje raspoložena, a takav slučaj je bio i ove godine. Zašto tada nisam pisala? Da se ne lažemo, nisam imala vremena i nije mi se dalo. Prvo jer sam se pripremala za eksterno vrednovanje i usput učila i sve ostale predmete, i koliko se ja sjećam, tada nisam imala pretjerano mnogo inspiracije za pisanje. Objasnila sam vam to sve kroz storije na instagramu, ma da sam zaboravila da ih stavim u istaknute priče, a sada to ne mogu da uradim jer trenutno nemam mobilni telefon. I to je razlog što će neko vrijeme u mojim postovima biti slike sa interneta. Ja koja sam to vječito hejtovala, sada i sama to radim, jej. :) Ali, šta drugo mogu? Ne mogu smarati stalno brata ili roditelje da mi posuđuju telefon, a treba još i obrađivati slike. Ma nema veze, za sada slike sa interneta će biti sasvim okej.




Znači, stigla sam do proljeća. I, konačno, toga divnoga 31. maja završila sam svoje osnovno školovanje. Na našoj zajedničkoj prezentaciji, znate ono okupljanje na kraju, ja sam bila u fazonu zašto svi oko mene plaču i forsirala sam sebe da pustim koju suzu, ali nije išlo. Ja sam bukvalno jedva čekala da se rastanem od pojedinih ljudi. Bilo mi je žao zbog otprilike pet osoba, a ostali manje-više. Planirala sam i da posvetim jedan poseban post svom osnovnom školovanju i šta sam sve naučila kroz taj period. Nakon toga, došla sam kući, zavalila se u krevet i pomislila: ,,Ja sam završila osnovnu školu. Devet godina je prošlo. Da li je ovo moguće?". I tako su me neko vrijeme hvatale misli o školi i o svim tim ljudima iz nje, ali brzo sam prošla i tu fazu i nisam uopšte ni pomišljala na većinu njih. Jedna stvar koju ne razumijem jeste kako možeš da prođeš pored mene bez ikakvog pozdrava, a proveo si sa mnom devet godina. Ali, to je ionako tvoja sramota, a ne moja i ne zabrinjava me mnogo što ću provoditi vrijeme bez tebe. Dobro, dalje, upis u srednju školu. Jao Bože, kada se samo sjetim svoga radovanja povodom toga što upisujem gimnaziju. Da vam se ovdje ne jadam, napisaću post o polasku u srednju školu gdje ću vam sve iskreno sročiti u jedan post. Radujte se ljudi. :)  Sljedeća zanimljiva stvar koja mi se desila jeste svađa sa jednom meni veoma bliskom prijateljicom. Šta se sve izdešavalo, bolje da vam ne pričam. Samo ću reći da sam ovog ljeta shvatila kakve su neke osobe i pod kojom maskom su se krile. Također sam shvatila ko su mi pravi prijatelji i kome mogu da se povjerim bilo kada i ko me apsolutno nikada neće izdati. Takvih osoba je jako malo, ali je veliko bogatstvo pronaći ih i zadržati. Usput, ta osoba sa kojom sam se posvađala je izvrijeđala moju prijateljicu i ja sam jednostavno poludila. Nemaš pravo ništa da kažeš o njoj jer je ona čovjek za razliku od tebe. Cijelo ljeto sam provela bez tebe i u nekim trenucima sam uhvatila sebe kako mi fali naše druženje, ali sam rekla sebi kako ne smijem to dopustiti. Sada tek vidim koliko mi je život bez te osobe ljepši i koliko nisam pod određenim pritiskom zbog nje. Trebala sam ranije da shvatim kakva je. Jednostavno ne mogu više da pričam o ovoj temi i nemam potrebu, tako da ćemo nastaviti sa daljim opisom moga veoma zanimljivog života. :)




Ne znam da li napominjati još jednu pogrešku koju sam učinila ovog ljeta. Ne, neću da se prisjećam, jej. Uglavnom, ljeto sam provela poprilično dobro što se tiče društvenog života. Najviše vremena sam posvetila druženju sa prijateljima i dobrom provodu. Pod provodom ne mislim na izlaženje po klubovima i opijanje, već kvalitetno provedeno vrijeme sa isto tako kvalitetnim osobama. A i izašla sam u klub par puta, priznajem, ali to nije baš u mom stilu ako ćemo iskreno. Mislim zna biti i zanimljivo, rasplešem se i dobro se provedem, ali ja ne mogu da izlazim jako često. Vjerovatno se jednom zasitim dovoljno za dugo vremena. Ja sam više tip osobe koji će se sa prijateljima družiti kroz šetnje gradom, gledanje filmova, serija, organizovanje kućnih partija. Ove godine nisam išla na more, ali sam dosta vremena provodila na bazenima jer to je kao neka zamjena za plažu, tješiću se. Zašto nisam pisala ljeti? Imala sam malo više inspiracije, but isto me je mnogo mrzilo da bilo šta radim. Tako mogu opisati bukvalno čitav ovaj period od februara pa do danas. Ne da mi se. Te četiri kratke riječi opisuju mojih devet mjeseci života. Ne želim ikome od vas da vas ovo snađe. Nećete imati volje ni za šta i stalno ćete govoriti sebi kako ćete to uraditi, ali taj trenutak nikada neće doći. Ovo sve vam brutalno iskreno govorim. Nije mi se dalo da čitam knjige, da učim, da crtam. Sve sam to radila jako rijetko. Nisam ovo očekivala od sebe vjerujte mi. Prošle godine sam bila totalno zainteresovanija za sve. Sve me je interesovalo i većinu stvari sam htjela da radim. Ali došlo je vrijeme da stanem na kraj ovome. Ja više ovako ne mogu da izdržim. Ubija me to što se stalno žalim kako ništa ne radim korisno u životu osim što slušam muziku i tugujem. Nije lako promjeniti svakodnevnicu. Moraš to baš, baš snažno da želiš. Ja znam šta mene u životu ispunjava i to želim i da radim. Svakoga dana ću biti sve upornija i upornija da vratim onaj osjećaj koji me je ispunjavao nekada. Uspjeću ja to, uspjeću da vratim onu  staru osobu. 




Jesen je stigla, lišće opada, sve se polako mijenja. Mijenjam se i ja. Počinjem ponovo da pišem na blogu, slušam bolju muziku, redovnije učim i radujem se sitnicama. Polako se vraćam sebi i počinjem više da obraćam pažnju na to kako se ja osjećam. Neću dopustiti da izgubim volju za životom u godinama kada treba da mi bude najljepše. Budite i vi srećni. Živite. 

недеља, 07. јануар 2018.

Blogorođendan

Božićni doručak se završava, a moja porodica i i ja nastavljamo da se veselimo, pričamo i uživamo u tom predivnom prazniku. Sve izgleda tako izvanredno, sav taj Božićni ugođaj i porodična atmosfera. Prošle godine, baš na ovaj dan, baš na ovaj radosni praznik, počelo je moje upoznavanje sa blogosferom. I tada sam, naravno, voljela da pišem, stoga sam napisala kratak tekst o najradosnijem Hrišćanskom prazniku u svoju bilježnicu. Posjedovala sam jednu takvu gdje sam zapisivala sve svoje tekstove, misli, crteže i ostalo, a naravno da takvu bilježnicu konstantno posjedujem. Ne znam ni kako bih je nazvala, svaštara možda. Tu možete naći bukvalo sve, od recepta za mafine do mojih najdubljih misli.




Nakon što sam to napisala, kucnula mi je jedna divna zamisao na vrata. Pomislila sam, pa zašto ja ne bih ponovo pokrenula blog, zašto ne bih svoje misli podijelila sa drugim ljudima, a ne samo sa samom sobom. Već sam nekoliko puta pokušavala da ga vodim i odustajala, pomislih, šta ako i ovaj put bude tako. Rekla sam sebi da ako nešto žarko želim, za to se moram i truditi. I ipak sam odlučila da uplovim u blogosferu, tog sedmog januara. Bila sam presrećna jer sam se za to odlučila baš na Božić. Prepisala sam svoj tekst iz bilježnice, izmjenila neke sitnice, skinula fotke sa interneta i objavila svoj prvi post, koji se nazivao Božićne čari. On je nažalost obrisan jer mi se nije sviđao. Kasnije sam zažalila zbog toga, jer bilo bi lijepo pročitati moj prvi post i uporediti ga sa posljednjim. Uočili biste preveliku razliku, sigurna sam u to.  Na početku, naravno, nisam imala nijednog čitaoca, ali to nije dugo trajalo. Vremenom, sve više ljudi počelo je da primjećuje moj blog i da mi upućuje pozitivne komentare. Kako se mijenjao moj blog, mjenjala sam se i ja. Više sam čitala, pisala, postajala sam mudrija na neki način. Učila sam o životu. Neke važne stvari sam naučila upravo preko bloga. To je mjesto gdje mogu da napišem sve što mi leži na duši.




Ako želim da napišem šta ja mislim o nekim trendovima, napisaću to. Ako ipak želim pisati o nekoj ozbiljnijoj temi, pisaću. Mogu da pišem o čemu god ja želim, jer blog je kao moj online dnevnik. Blog je moj hobi. Nešto što me ispunjava i čini srećnom. Uz sve to, imam i vas. Osobe koje me podržavaju, upućuju pohvale i mogu da poprave svaki tmuran dan. Hvala vam. 69 osoba je prijavljeno na moj blog. 69 osoba je zainteresovano za moje tekstove. Još jednom, jedno veliko hvala. Nadam se da ćemo se još dugo družiti i da ću proslaviti još mnogo blogorođendana. Volim vas sve. I naravno želim svima vama koji slavite, srećan Božić. Provedite dragocjeno vrijeme sa najmilijima i ne mislite ni na šta drugo osim na ljubav i slogu, jer Božić je vrijeme ljubavi. :) ❤



Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com