Božićni doručak se završava, a moja porodica i i ja nastavljamo da se veselimo, pričamo i uživamo u tom predivnom prazniku. Sve izgleda tako izvanredno, sav taj Božićni ugođaj i porodična atmosfera. Prošle godine, baš na ovaj dan, baš na ovaj radosni praznik, počelo je moje upoznavanje sa blogosferom. I tada sam, naravno, voljela da pišem, stoga sam napisala kratak tekst o najradosnijem Hrišćanskom prazniku u svoju bilježnicu. Posjedovala sam jednu takvu gdje sam zapisivala sve svoje tekstove, misli, crteže i ostalo, a naravno da takvu bilježnicu konstantno posjedujem. Ne znam ni kako bih je nazvala, svaštara možda. Tu možete naći bukvalo sve, od recepta za mafine do mojih najdubljih misli.
Nakon što sam to napisala, kucnula mi je jedna divna zamisao na vrata. Pomislila sam, pa zašto ja ne bih ponovo pokrenula blog, zašto ne bih svoje misli podijelila sa drugim ljudima, a ne samo sa samom sobom. Već sam nekoliko puta pokušavala da ga vodim i odustajala, pomislih, šta ako i ovaj put bude tako. Rekla sam sebi da ako nešto žarko želim, za to se moram i truditi. I ipak sam odlučila da uplovim u blogosferu, tog sedmog januara. Bila sam presrećna jer sam se za to odlučila baš na Božić. Prepisala sam svoj tekst iz bilježnice, izmjenila neke sitnice, skinula fotke sa interneta i objavila svoj prvi post, koji se nazivao Božićne čari. On je nažalost obrisan jer mi se nije sviđao. Kasnije sam zažalila zbog toga, jer bilo bi lijepo pročitati moj prvi post i uporediti ga sa posljednjim. Uočili biste preveliku razliku, sigurna sam u to. Na početku, naravno, nisam imala nijednog čitaoca, ali to nije dugo trajalo. Vremenom, sve više ljudi počelo je da primjećuje moj blog i da mi upućuje pozitivne komentare. Kako se mijenjao moj blog, mjenjala sam se i ja. Više sam čitala, pisala, postajala sam mudrija na neki način. Učila sam o životu. Neke važne stvari sam naučila upravo preko bloga. To je mjesto gdje mogu da napišem sve što mi leži na duši.
Ako želim da napišem šta ja mislim o nekim trendovima, napisaću to. Ako ipak želim pisati o nekoj ozbiljnijoj temi, pisaću. Mogu da pišem o čemu god ja želim, jer blog je kao moj online dnevnik. Blog je moj hobi. Nešto što me ispunjava i čini srećnom. Uz sve to, imam i vas. Osobe koje me podržavaju, upućuju pohvale i mogu da poprave svaki tmuran dan. Hvala vam. 69 osoba je prijavljeno na moj blog. 69 osoba je zainteresovano za moje tekstove. Još jednom, jedno veliko hvala. Nadam se da ćemo se još dugo družiti i da ću proslaviti još mnogo blogorođendana. Volim vas sve. I naravno želim svima vama koji slavite, srećan Božić. Provedite dragocjeno vrijeme sa najmilijima i ne mislite ni na šta drugo osim na ljubav i slogu, jer Božić je vrijeme ljubavi. :) ❤
Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com
Nakon što sam to napisala, kucnula mi je jedna divna zamisao na vrata. Pomislila sam, pa zašto ja ne bih ponovo pokrenula blog, zašto ne bih svoje misli podijelila sa drugim ljudima, a ne samo sa samom sobom. Već sam nekoliko puta pokušavala da ga vodim i odustajala, pomislih, šta ako i ovaj put bude tako. Rekla sam sebi da ako nešto žarko želim, za to se moram i truditi. I ipak sam odlučila da uplovim u blogosferu, tog sedmog januara. Bila sam presrećna jer sam se za to odlučila baš na Božić. Prepisala sam svoj tekst iz bilježnice, izmjenila neke sitnice, skinula fotke sa interneta i objavila svoj prvi post, koji se nazivao Božićne čari. On je nažalost obrisan jer mi se nije sviđao. Kasnije sam zažalila zbog toga, jer bilo bi lijepo pročitati moj prvi post i uporediti ga sa posljednjim. Uočili biste preveliku razliku, sigurna sam u to. Na početku, naravno, nisam imala nijednog čitaoca, ali to nije dugo trajalo. Vremenom, sve više ljudi počelo je da primjećuje moj blog i da mi upućuje pozitivne komentare. Kako se mijenjao moj blog, mjenjala sam se i ja. Više sam čitala, pisala, postajala sam mudrija na neki način. Učila sam o životu. Neke važne stvari sam naučila upravo preko bloga. To je mjesto gdje mogu da napišem sve što mi leži na duši.
Ako želim da napišem šta ja mislim o nekim trendovima, napisaću to. Ako ipak želim pisati o nekoj ozbiljnijoj temi, pisaću. Mogu da pišem o čemu god ja želim, jer blog je kao moj online dnevnik. Blog je moj hobi. Nešto što me ispunjava i čini srećnom. Uz sve to, imam i vas. Osobe koje me podržavaju, upućuju pohvale i mogu da poprave svaki tmuran dan. Hvala vam. 69 osoba je prijavljeno na moj blog. 69 osoba je zainteresovano za moje tekstove. Još jednom, jedno veliko hvala. Nadam se da ćemo se još dugo družiti i da ću proslaviti još mnogo blogorođendana. Volim vas sve. I naravno želim svima vama koji slavite, srećan Božić. Provedite dragocjeno vrijeme sa najmilijima i ne mislite ni na šta drugo osim na ljubav i slogu, jer Božić je vrijeme ljubavi. :) ❤
Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com
Draga,sretan ti prvi blogorođendan i nadam se da ćeš dočekati još mnogo ovdje sa nama!
ОдговориИзбришиNadam se da si se lijepo provela za Božić.♥
Bella Place.
Hvala ti mnogo. ❤
ОдговориИзбришиSrećan blogorođendan i da još dugo slaviš...
ОдговориИзбришиHvalaa. :)
ИзбришиSrećan ti blogorođendan. Sve najlepše, i još puno da ih proslaviš. :) Inače, i meni je uskoro (16.1.) 1. blogorođendan, tako da izgleda da smo počele sa blogovanjem u slično vreme. *--*
ОдговориИзбришиThe girl named Ana
Hvala ti, drago mi je. :)
ИзбришиSretan blogorođendan, draga! Moj blogorođendan je jedan dan poskije tvog hahah moja blogogodišnjica je 8. Januara. ❤
ОдговориИзбришиGIVEAWAY ON MY BLOG:
leylland.blogspot.com
Drago mi je sto si se vratila!Zapratila sam tvoj blog za buduce postove,nadam se da ces i ti moj:
ОдговориИзбришиhttps://sweet16blackpoetry.blogspot.rs/
Srecan blogorodjendan :)
ОдговориИзбришиAko zelis pogledaj moj blog, nova sam
moderna-tinejdzerka.blogspot.com
Pozdrav prijatelji, moje ime je Milena Samuel. Ovdje sam da proširim dobre vijesti onima kojima je potrebna. Bila sam depresivna kada me supruga ostavila zbog drugog muškarca, jer sam morala prestati raditi jer sam imala rak i bila sam bez novca. Odvela mi je jedinu kćer, pa mi je jedina opcija bila umrijeti. Pokušala sam je nazvati, ali me ignorirala. Poslala sam joj SMS i odjednom mi se javila i rekla da je više ne zovem niti joj šaljem poruke. Jednog dana sam bila u kontaktu sa svojim prijateljem na Facebooku i sve sam mu objasnila, a on mi je rekao da je i prije imao iste probleme. Upoznao me s čarobnjakom koji se zove doktor Apata. Poslao mi je svoju osobnu e-poštu i kontaktirala sam ga putem [drapata4@gmail.com] i brzo mi je odgovorio. Objasnila sam mu svoje probleme i rekao mi je da se ne brinem. To je učinio za toliko ljudi koji nikada nisu vjerovali u magiju. Ali pogriješila sam što sam ga pokušavala uvjeriti 24 sata da baci magiju i izliječi me od raka te mi nađe bolji posao. Odjednom mi je poslao lijek za svoju bolest. Uzimala sam ga samo 2 dana i bila sam slobodna. Sljedeći dan nisam mogao vjerovati svojim očima, netko mi je pokucao na vrata, a nisam očekivao nikoga taj dan, odjednom je moja žena plakala sama i nisam mogao podnijeti, tražila je oprost, odmah sam dobio poziv iz tvrtke u kojoj sam radio godinama i unaprijeđen sam na mjesto direktora jedne vrhunske tvrtke u SAD-u. Molim vas, pomozite mi da zahvalim dr. Apati što mi je vratio sve što sam prije izgubio, možete ga kontaktirati i putem WhatsAppa/Vibera s njegovim brojem telefona: +447307347648.
ОдговориИзбриши