Različiti svjetovi

Još jedna sunčana nedelja je tu. Ne znam za vas, ali ja sam nedeljom uvijek najbolje raspoložena, nekako taj dan budi pozitivnost u meni. Smišljam planove za sledeću sedmicu, pišem post na blogu, šetam, ali da ne zaboravim ono najvažnije, učim. To je jedina stvar koja me uspije malo oneraspoložiti. Ali, na kraju se sve dobro završi, i ja legnem u krevet srećna i zadovoljna zbog svega što se desilo u protekloj sedmici, i radujem se šta će biti u sledećoj. U sedmici koja je skoro u potpunosti iza mene se desilo mnogo stvari. Čak je bilo i lijepo vrijeme, samo je juče padala kiša. Razmišljala sam o nekim stvarima, i došla sam na ideju da napišem post o tome kakav bi svijet bio kada bi nešto bilo drugačije nego sada. Ovo zvuči pomalo smiješno, zar ne? Ali, kada sam se sjetila ove teme, jedva sam čekala da sjednem za laptop i napišem ovaj post. Evo šta ja mislim šta bi se desilo...

...kada niko ne bi slušao tuđe mišljenje.

U 21. vijeku sve više ljudi brine o mišljenju drugih ljudi. Nekad se zapitam da li je prije sto godina bilo drugačije, i da li ljudi nisu toliko marili za to. Ja sam uvjerena da je bilo mnogo bolje. A sada zamislite svijet gdje nijednog čovjeka na planeti ne interesuju komentari drugih. Šta vi mislite, da li bi svijet bio ljepše mjesto? Ja mislim da bi. Ljudi bi oblačili šta god požele, i ne bi marili za to što trendovi nalažu da se crvena i roza boja nikako ne smiju nositi zajedno. Ako bi neko poželio da to obuče, obukao bi. Jer, ipak je to svijet gdje nikog ne interesuje tuđe mišljenje. Ako biste ipak poželjeli da se bavite nečim neobičnim, i to biste radili bez problema. Jednostavno bi sve bilo ljepše i lakše. Ali nemoguće je da ovakav svijet bude ikad postojao, nažalost. Stoga se trebamo potruditi da mi budemo u toj manjini ljudi koji ne misle o tuđim mišljenjima, i da ta manjina postane većina.

...kada ne bi bilo vrijeđanja.

Svakodnevno se susrećemo sa jednom vrstom nasilja, a to je nasilje riječima. To se najviše dešava u školskim klupama, jer većina djece je u toj dobi veoma okrutna i ne mare za posljedice izgovorenih riječi. Vrlo rado će vam reći kako ste debeli, ružni i nazvaće vas štreberom ako dobro učite. Ponekad iako ne uradite ništa, oni vas vrijeđaju samo zato što vas ne gotive i oduvijek ste bili njihova meta za kritikovanje. Ne postoji škola, mjesto a ni grad gdje vrijeđanje nije prisutno. Jednostavno će uvijek biti ljudi koji žele da podignu sebe spuštajući druge, ali to uvijek ispadne veoma loše. Osoba koja je žrtva vrijeđanja može da postane depresivna, a nekad se završi mnogo gore. Ali kada bi postojao svijet gdje niko nikoga ne bi vrijeđao, mislim da bi sve bilo ljepše. Ljudi bi bili veseliji i puni ljubavi. Ne bi imali komplekse zbog "ružnog" nosa ili širokog struka. Vjerujem da bi svi zavoljeli sebe onakve kakvi jesu. Ne možemo svi biti savršeni, ustvari, to nije niko. Nemojte misliti da su one mršave djevojke sa instagrama na plaži savršene, jer nisu. Bilo bi mnogo dosadno kada bismo svi bili isti. Zato morate da znate da smo svi lijepi onakvi kakvi jesmo.

...kada internet ne bi postojao.

Svi mi znamo koliko nam internet pomaže kada želimo da naučimo nešto novo i kada želimo da se zabavimo, ali nekada jednostavno pretjeramo. Ljudi lako postaju zavisni od njega te cijeli dan provode za kompjuterom i laptopom. Internet nam i pomaže i odmaže. Ali zamislite kako bi bilo kada internet ne bi postojao. Sve informacije bismo morali da tražimo u novinama i knjigama. Možda su informacije u knjigama pouzdanije, ali mnogo je brže i lakše sve to izguglati. Postoji mnogo poslova kojima je neophodan internet, i kada bi on nestao, u jednom trenutku bi se sve promjenilo. Ovo što ja sada pišem bi možda zauvijek ostalo zapisano u mojim sveskama.  Jedino što bilo bolje je to što bi ljudi bili mnogo društveniji, i svaki dan bi izlazili napolje i družili se. Neki ljudi su postali asocijalni zbog interneta. Ipak ne bih željela da internet nestane, jer nekim ljudima je neophodan, a mislim da je i svima nama na neki način.

...kada bi svi ljudi bili isti.

Zamislite da hodate ulicom, gledate oko sebe i vidite ljude koji su isti potpuno isti. Imaju istu kosu, oči, usta, ma definitivno sve. Čak i kada pogledate u ogledalo vidite osobu koja izgleda kao ostalih sedam milijardi ljudi. Da li bi to bilo imalo dobro i zanimljivo? Moj odgovor je ne. Zašto bi ikome to bilo zanimljivo. Volim to što su svi ljudi na planeti različiti. Ponekad kada šetam nekim velikim gradom volim da posmatram druge ljude i da smišljam njihovu priču. Ta plavokosa djevojka sa krupnim crnim očima, i pantalonama bež boje se sigurno uputila kod svoje majke koja joj sprema štrudlu sa makom jer se dugo nisu vidjele. A dečko u plavim pantalonama, kariranoj košulji i zalizanom kosom je vjerovatno krenuo da se vidi sa svojom djevojkom. Jednostavno je mnogo ljepše kada smo svi različiti.

...kada bi sve bilo besplatno.

Ponekad u trgovini ugledam savršenu majicu koja mi se odlično slaže uz novu suknju, ali kada vidim cijenu sve padne u vodu. Tada poželim da mogu da uđem u butik i da uzmem sebi sve što poželim, a da ne moram da platim. Ali onda razmislim da li bi to bilo tako savršeno ili ipak ne. Onda bi ljudi radili svoje poslove samo onako radi reda, jer neće biti plaćeni. Većina njih ne bi ni dolazila na posao. Ljudi bi uzimali previše stvari, te bi se prozvodnja mnogo, mnogo povećala. Možda čak i ne bi stigli proizvesti toliko stvari koliko ljudi sebi uzimaju. Ali, onda se ljudi ne bi toliko svađali oko novca, jer ipak danas se sve svodi na to. Pojedinci će se družiti sa nekim samo zato što je bogat. A kada novac ne bi postojao, to ne bi bilo tako. Zato svijet bez novca ima i dobre i loše strane.


Ideje za post mi dolaze u čudnim situacijama, naprimjer na času hemije ili dok obavljam neke poslove. Ova ideja mi je odjednom sinula dok sam slušala muziku i razmišljala o životu. Hajde sada vi pokušajte da zamislite kako bi izgledao život bez vrijeđana, ili pak bez novca. Dopada li vam se, ili ne? :)

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com