петак, 16. јул 2021.

Šta kada ostanete sami?

U osnovnoj i srednjoj školi imamo toliko površnih prijateljstava da ne možemo više ni da izbrojimo. Jedan dan smo sigurni da su te osobe prave za nas, da im možemo reći sve naše tajne i osjećamo se tako mirno i spokojno. Dok već nakon nekoliko mjeseci shvatimo da smo pogriješili. Saznali smo da je ta osoba jako ružno pričala o nama i jednostavno ne možemo da povjerujemo da se to desilo. Ne možemo da povjerujemo kako neko može da te tako olako izda i da naveče mirno spava u svom krevetu. Imamo osjećaj kao da nam se cijeli svijet ruši i da nas niko ne razumije. Sve što treba da uradimo je da u svojoj glavi razradimo neke stvari. Ukoliko je osoba vas izdala, to nije vaša krivica, nego njihova i takođe veliki gubitak za njih. Sasvim je u redu da nas preplave negativne emocije i da se osjećamo krivim iako ništa loše nismo uradili. Sve je to sasvim prirodno i normalno. Nećete pomoći nekoj osobi ako joj kažete: ,,Ma šta te briga, nisi ti ništa kriva, nemoj da plačeš.". Umjesto toga pokušajte sa: "Slobodno se isplači koliko god želiš, ja sam tu uz tebe ako ti išta zatreba.". I ja sam nekad imala drugačija razmišljanja, ali sa vremenom svi mi sazrijevamo i shvatamo neke stvari koje nismo kao mlađi. 





Ali šta kada ostanemo sasvim sami, bez prijatelja? Nekom to možda zvuči suludo i nezamislivo, ali može veoma lako da se desi. Svi su te napustili, uvijek imaju nekoga važnijeg od tebe i ti im više nisi potreban. Ja se trenutno nalazim u sličnoj situaciji i samim tim pišem iz svog ličnog iskustva kako se trenutno osjećam. Osjećam se veoma prazno, kao da mi je potreban neko ko će popuniti tu prazninu što je veoma pogrešno. Ono što je najvažnije u tom periodu jeste da naučite da uživate sami sa sobom. Možete mnogo više da se posvetite svojim hobijima, da slušate muziku, gledate filmove, učite nove stvari. Za to vam niko drugi nije potreban. Ja to shvaćam, ali je teško zapravo prihvatiti to. Osjećate se kao da ste izgubljeni, kao da vas niko više ne voli i nikome ne značite. Veoma je teško izboriti se sa usamljenošću i morate mnogo da se trudite. Ja sam prethodnih godina promijenila toliko prijatelja da se više i ne sjećam s kim sam se družila. Sada kada se osvrnem na ta prijateljstva, shvatam koliko su ona zapravo bila toksična i činila me lošijom osobom. Tolerisala sam mnoge stvari koje nikad nisam trebala da tolerišem. Nisam dovoljno cijenila sebe i bila sam svjesna toga. Po svaku cijenu sam željela da zadržim prijatelje ma kakvi god oni bili. Sada shvatam koliko je to bilo pogrešno. Često se uhvatim kako mi nedostaju pojedini ljudi, ali oni su odlučili da tako bude i tako će i ostati. Nikada ne trčite za ljudima koji vas ne cijene dovoljno. Bolje vam je da ostanete sami nego sa ljudima koji vam ne prijaju. I na kraju svih krajeva, uvijek ćete imati samo sebe i zbog toga morate da budete sebi najvažniji. Prihvatite da to što nemate prijatelje nije loša stvar. I kada naučite da uživate u svom društvu, naiće ljudi koji će vam odgovarati i cijeniti vas kao niko prije. Ne spuštajte svoje standarde ni zbog koga jer vi vrijedite. Vrijedite i kada ste tužni, i kada ste srećni, i kada ne ustanete cijeli dan iz kreveta, i kada se stresirate zbog zadaće, uvijek vrijedite. 






Ja i dalje prihvatam sebe i pokušavam da što više uživam u svom društvu. Pronalazim nove hobije, gledam filmove i serije, čitam knjige i uživam u tome. I dalje me ponekad, najčešće poslije ponoći, preplave emocije i suze krenu da se slivaju niz lice. Pomislim kako su svi bolji od mene, svi imaju nekoga kome mogu da prepričaju svoj dan i kažu kako se osjećaju. Ubijedim sebe da nisam dovoljno dobra da bi neko provodio vrijeme sa mnom. Ja shvatam da je to sastavni dio borbe i dozvoljavam sebi da budem tužna. Nekad sam mislila da moram stalno da budem srećna i pozitivna kako bi moj život bio savršen, ali sa godinama shvatam da nije tako. I oni najnasmijaniji ljudi su ponekad tužni kao i svi. Postoje i ljudi koji imaju prijatelje, ali kao da ih nemaju. Neka prijateljstva su jako toksična i pružaju više lošeg nego dobrog. Želim svim takvim ljudima da poručim da ne trpe ništa što ih čini nesrećnim i da zaslužuju mnogo bolje. Sve u životu prođe i uvijek dođu bolja vremena i bolji ljudi ma koliko god mi mislili da je nemoguće. 

Нема коментара:

Постави коментар