Savršeno nesavršena

Nemam najljepše oči na svijetu, i znam to. Nemam najljepše tijelo na svijetu, i znam to. Nemam najljepši nos na svijetu, znam i to. Ali ipak volim sebe, i sve svoje mane i vrline. Ja sam savršeno nesavršena. Razlikujem se od drugih po mnogo čemu, imamo različita mišljenja i stavove. Niko na ovom svijetu nije isti, ni po fizičkom izgledu, a ni po psihičkom. Mi smo još tinejdžeri koji otkrivaju šta su oni zapravo, koja je njihova uloga na svijetu. Još uvijek ne možemo da doprinesemo nekim promjenama, jer smo još uvijek jako mladi. U ovim godinama zapravo otkrivamo šta volimo, i kakvi nam ljudi odgovaraju. 

Život nam tek predstoji, a mi se već žalimo kako nam je dosta svega. Dosadio nam je život, a još nismo ni počeli da živimo. Čeka nas još puno uspona i padova, a mi se žalimo što smo doživjeli jedan mali pad koji ne znači ništa. Generacije su se promjenile, djeca i tinejdžeri su drugačiji. Žele da imaju sve materijalne stvari, najnoviji telefon, laptop, a niko ne traži od roditelja da im kupe knjigu, samo pojedinci. Potražite od njih neku knjigu koju su oni čitali dok su bili vaših godina, i razmislite kako su se oni tada osjećali. Razmislite da li su im iste misli prolazile kroz glavu kao i vama, ili su se današnje generacije stvarno previše promjenile. Ali ne, neki od njih nemaju vremena da pročitaju bar nekoliko stranica bilo koje knjige, jer to je za njih gubljenje vremena. Ali gubljenje vremena nije cijeli dan provesti na telefonu, ne, nije. To je sasvim korisno trošenje vremena. Dok traje škola oni govore kako nemaju vremena ni za šta, a kad dođe raspust onda im je dosadno, nemaju šta da rade. Pa nikad ništa ni ne rade osim što provode vrijeme na društvenim mrežama. Nekima je bitnije da budu prelijepi kao fotošopirani ljudi na instagramu, ali to što im je glava napunjena raznim glupostima to nije ni bitno. Bitno je samo da oni imaju lijepu vanjštinu. Ne kažem za sve, ali i vi sami znate da postoje ovakva djeca, iliti tinejdžeri. 

Počela sam post o tome kako sam ja zapravo savršeno nesavršena, odnosno ne izgledam savršeno, ali volim sebe. Nebitno mi je to što mi je nos malo veći, ja to ne mogu popraviti i to mi ne treba predstavljati problem. Važnije mi je ono što imam u glavi. Volim to što prolazim odličnim, što volim da čitam, pišem, crtam, što trošim vrijeme korisno. Volim i to što sam otvorila ovaj blog, jer tu mogu pisati šta god poželim, i znam da će neko pročitati. Svidjelo se to onom ko pročita ili ne, ni to nije bitno. Onom kome se ne sviđa može mi to napisati, ali ne kao uvredu nego kao kritiku. Oni što im se dopada o čemu ja pišem takođe treba da napišu u komentare, jer meni to mnogo znači. Mnogo mi znači kad vidim da postoje ljudi koji prepoznaju moju ljubav prema pisanju, i koji to pozitivno prokomentarišu. Takođe i ja cijenim rad drugih blogera, i to im i kažem u komentarima ili preko društvenih mreža. Blog mi je omogućio da upoznam mnoge ljude, da napokon pronađem mjesto gdje mogu pisati šta kod poželim i gdje mi niko neće narediti šta i kada da napišem. Ovo je jednostavno moj hobi, nemam zarade od njega, ali ni ne treba mi. To je ono što me ispunjava. Kao što sam već rekla, mnogo mi je važnija moja unutrašnjost nego spoljašnost. Ne znam da li će vam fizički izgled pomoći da uspijete u životu. 

Iako nisam savršena, odnosno ne mogu ni biti jer to nije niko, volim sebe. Volim svoje oči, nos, usta, kosu, tijelo, smatram da je prelijepo jer je moje. Ne mogu izaći iz svoje kože sve i da hoću, ali naravno da neću. Ja sam ja, i ne bih voljela da sam neko drugi. Imam svoje hobije i interese, i to je ono što ću vjerovatno voljeti cijeli život. I vi biste trebali tako. Ako još uvijek ne možete da prihvatite sebe, sada je vrijeme da se potrudite. Vi ste kao i svi ostali, savršeno nesavršeni. Vi ste najljepša osoba na svijetu samom sebi. :)

Instagram: @anjaxly

E-mail: anjasland@gmail.com