Pisanje dnevnika

I evo mene nakon dužeg vremena, ali ovog puta razlog odsustva nisu bile obaveze nego putovanja i slab internet. Nadam se da mi nećete previše zamjeriti, jer znate i sami da kada otputujete na more da imate volje samo za odmor i kupanje. Napisala sam dva posta, ali iz nekih razloga ih nisam mogla objaviti. Dok sam bila na moru redovno sam vodila dnevnik, odnosno vodim ga cijele godine ali sada mi je nekako najljepše da pišem ljetnje avanture i da se kasnije prisjetim kako mi je bilo lijepo. Kako vodim dnevnik tokom cijele godine, ne baš svaki dan ili svaki mjesec ali ipak ga vodim, tako mi je došla ideja za ovaj post. Želim da vam pišem o dnevniku, kako se ja osjećam dok ga pišem, i kako dok ga čitam. Da li je dnevnik zapravo nešto dosadno i nema potrebe za pisanjem istog, ili je pak nešto gdje bilježimo svoja osjećanja, dobre i loše doživljaje, sve što nam se dešava itd.

Moja priča vezana za dnevnik počinje još od mog djetinjstva, kada sam imala otprilike devet godina. Oduvijek sam voljela da pišem nešto, nebitno šta to bilo, ali često su to bile neke moje misli i crteži koji nisu bili baš divni ali predstavljali su ono što ja osjećam, i o čemu mislim. Jednom sam za rođendan dobila spomenar, znate i sami šta je to, i mogao je da se zaključa da niko ne bi pročitao. U njega sam zapisivala pretežno šta se dešavalo tokom važnijih dana, Nove godine, slave, prvog dana škole, raspusta i ostalog. I danas kada ga pročitam umirem od smijeha, ali me uhvati i nostalgija. Kasnije sam dobila ideju da zapisujem svoje dane u običnu svesku, ali od toga sam veoma brzo odustajala. Nekoliko puta sam ponovo pokušavala, i to je trajalo kratko, ali i dalje čuvam svoje stare dnevnike. Kada je došla 2017-ta godina odlučila sam da ovaj put dnevnik vodim čitave godine, to ne mora biti svaki dan, ali da zapisujem sve važne događaje i doživljaje.

Dnevnik za mene predstavlja prijatelja kojem se mogu otvoriti kada god poželim, mogu mu ispričati sve svoje tajne. Možda je za nekog to suludo, ali to je za mene stvarno tako. Osjećam se mnogo lakše kada na papir prenesem svoje osjećaje. Malo je ljudi kojima se mogu potpuno otvoriti, zato je za mene dnevnik spas. Ne mogu sve zadržati u sebi tako dugo. Pisanje dnevnika ima mnogo dobrih strana, a sada ću vam napisati nekoliko.

1. Bolje upoznajete sebe

2. Možete napisati sve što vam je na duši, a osobi ne možete baš sve reći

3. Primjetićete koliko ste se promjenili čitajući dnevnik

4. Osjećaćete se lakše kada napišete svoje osjećaje kao kada ispričate nekome nešto što dugo krijete

5. Dok pišete, osjećate se slobodno i sigurno

Ako vam nije do toga da stalno pišete, možete voditi i foto-dnevnik, tj. lijepiti neke vaše fotografije i možda napisati ponešto o njoj. I to je veoma zanimljivo, ako imate volje. Napisala sam da pomoću dnevnika bolje upoznajemo sebe, a pod tim sam mislila da kada čitamo stare stranice dnevnika prisjećamo se prošlosti, malih lijepih detalja koje često i ne primjećujemo, i uviđamo ko smo mi zapravo. Shvatamo koje su naše izražene osobine, dobre ili loše. Ono što bi trebali zapisivati kako bismo bolje upoznali sebe i izoštrili svoju intuiciju su: osobe ili predmete koji su vam privukli pažnju, snove, kako ste se osjećali tokom dana, gdje ste putovali i da li vam se to mjesto svidjelo, šta ste doživjeli i kako ste se tada osjećali... Jedini problem je ako ne želite nikom da pokažete dnevnik, a neko ga pronađe i pročita. Da se to ne bi dogodilo nađite dobro mjesto gdje niko ne bi pomislio da ga skrivate, i budite sigurni da je vaš dnevnik zaštićen od znatiželjnih pogleda.

Nadam se da vam se današnji post svidio, i da ćete početi sa pisanjem dnevnika ako već niste. Pišite u komentarima da li vi vodite dnevnik i šta za vas on predstavlja. I naravno, još jednom se izvinjavam za odsustvo. :)

Instagram: @anjaxly

E-mail: anjasland@gmail.com