Šta kada ostanete sami?

U osnovnoj i srednjoj školi imamo toliko površnih prijateljstava da ne možemo više ni da izbrojimo. Jedan dan smo sigurni da su te osobe prave za nas, da im možemo reći sve naše tajne i osjećamo se tako mirno i spokojno. Dok već nakon nekoliko mjeseci shvatimo da smo pogriješili. Saznali smo da je ta osoba jako ružno pričala o nama i jednostavno ne možemo da povjerujemo da se to desilo. Ne možemo da povjerujemo kako neko može da te tako olako izda i da naveče mirno spava u svom krevetu. Imamo osjećaj kao da nam se cijeli svijet ruši i da nas niko ne razumije. Sve što treba da uradimo je da u svojoj glavi razradimo neke stvari. Ukoliko je osoba vas izdala, to nije vaša krivica, nego njihova i takođe veliki gubitak za njih. Sasvim je u redu da nas preplave negativne emocije i da se osjećamo krivim iako ništa loše nismo uradili. Sve je to sasvim prirodno i normalno. Nećete pomoći nekoj osobi ako joj kažete: ,,Ma šta te briga, nisi ti ništa kriva, nemoj da plačeš.". Umjesto toga pokušajte sa: "Slobodno se isplači koliko god želiš, ja sam tu uz tebe ako ti išta zatreba.". I ja sam nekad imala drugačija razmišljanja, ali sa vremenom svi mi sazrijevamo i shvatamo neke stvari koje nismo kao mlađi. 

Ali šta kada ostanemo sasvim sami, bez prijatelja? Nekom to možda zvuči suludo i nezamislivo, ali može veoma lako da se desi. Svi su te napustili, uvijek imaju nekoga važnijeg od tebe i ti im više nisi potreban. Ja se trenutno nalazim u sličnoj situaciji i samim tim pišem iz svog ličnog iskustva kako se trenutno osjećam. Osjećam se veoma prazno, kao da mi je potreban neko ko će popuniti tu prazninu što je veoma pogrešno. Ono što je najvažnije u tom periodu jeste da naučite da uživate sami sa sobom. Možete mnogo više da se posvetite svojim hobijima, da slušate muziku, gledate filmove, učite nove stvari. Za to vam niko drugi nije potreban. Ja to shvaćam, ali je teško zapravo prihvatiti to. Osjećate se kao da ste izgubljeni, kao da vas niko više ne voli i nikome ne značite. Veoma je teško izboriti se sa usamljenošću i morate mnogo da se trudite. Ja sam prethodnih godina promijenila toliko prijatelja da se više i ne sjećam s kim sam se družila. Sada kada se osvrnem na ta prijateljstva, shvatam koliko su ona zapravo bila toksična i činila me lošijom osobom. Tolerisala sam mnoge stvari koje nikad nisam trebala da tolerišem. Nisam dovoljno cijenila sebe i bila sam svjesna toga. Po svaku cijenu sam željela da zadržim prijatelje ma kakvi god oni bili. Sada shvatam koliko je to bilo pogrešno. Često se uhvatim kako mi nedostaju pojedini ljudi, ali oni su odlučili da tako bude i tako će i ostati. Nikada ne trčite za ljudima koji vas ne cijene dovoljno. Bolje vam je da ostanete sami nego sa ljudima koji vam ne prijaju. I na kraju svih krajeva, uvijek ćete imati samo sebe i zbog toga morate da budete sebi najvažniji. Prihvatite da to što nemate prijatelje nije loša stvar. I kada naučite da uživate u svom društvu, naiće ljudi koji će vam odgovarati i cijeniti vas kao niko prije. Ne spuštajte svoje standarde ni zbog koga jer vi vrijedite. Vrijedite i kada ste tužni, i kada ste srećni, i kada ne ustanete cijeli dan iz kreveta, i kada se stresirate zbog zadaće, uvijek vrijedite. 

Ja i dalje prihvatam sebe i pokušavam da što više uživam u svom društvu. Pronalazim nove hobije, gledam filmove i serije, čitam knjige i uživam u tome. I dalje me ponekad, najčešće poslije ponoći, preplave emocije i suze krenu da se slivaju niz lice. Pomislim kako su svi bolji od mene, svi imaju nekoga kome mogu da prepričaju svoj dan i kažu kako se osjećaju. Ubijedim sebe da nisam dovoljno dobra da bi neko provodio vrijeme sa mnom. Ja shvatam da je to sastavni dio borbe i dozvoljavam sebi da budem tužna. Nekad sam mislila da moram stalno da budem srećna i pozitivna kako bi moj život bio savršen, ali sa godinama shvatam da nije tako. I oni najnasmijaniji ljudi su ponekad tužni kao i svi. Postoje i ljudi koji imaju prijatelje, ali kao da ih nemaju. Neka prijateljstva su jako toksična i pružaju više lošeg nego dobrog. Želim svim takvim ljudima da poručim da ne trpe ništa što ih čini nesrećnim i da zaslužuju mnogo bolje. Sve u životu prođe i uvijek dođu bolja vremena i bolji ljudi ma koliko god mi mislili da je nemoguće. 

My december playlist

Jako sam originalna, znam to. Zapravo, smislila sam i neke druge teme, ali sam jednostavno imala želju da podijelim neke predivne pjesme sa vama i da zapravo vidite šta ja slušam. Trenutno su mi ove omiljene, ali to se kod mene jako često mijenja jer nekoliko pjesama konstantno slušam dok mi se ne smuče. Vjerovatno većinu ovih pjesama znate jer... pa da... većina ih je poznata. But, to nema nikakve veze, ako neko trenutno nema inspiraciju šta da sluša sada će da je dobije. Ovaj uvod će biti bukvalno prekratak i jako glup, ali šta da se radi. Jednostavno ćemo preći na stvar i neću više pokušavati da produžim ovaj uvod.

#1

Očekivali ste Billie na ovoj listi, znam. I vjerujte mi biće je još mnogo. Ova djevojka za par dana puni sedamnaest godina. Ja bukvalno nisam mogla da vjerujem kada sam to pročitala. Osim što izgleda dosta starije, ona je ostvarila prevelik uspjeh za kratko vrijeme, a to je i zaslužila. Posebno mi se sviđa ova pjesma koju je snimila sa samo četrnaest godina. Ja sa svojih petnaest ne znam šta ću sa životom, ali dobro.

#2

   

Božićna euforija bez ove pjesme? No way. Bukvalno svake godine u ovo vrijeme postane moja omiljena pjesma, a zauvijek će biti jedna od omiljenih Božićnih pjesama. Jednostavno uživajte i pretvarajte se da ste na raspustu i uživajte u prazničnoj euforiji iako imate gomilu obaveza. To je toliko ja.

#3

Puca ravno u srce. Prelijepa i preemotivna pjesma, samo ću to reći.

#4

Samo pokušajte reći da ova pjesma nije savršena. Šalim se naravno. Ustvari, ne? Kako može da vam se ne sviđa njezin glas i ova pjesma. Bukvalno sam postala opsjednuta ovom pjevačicom i njenim savršenim pjesmama. Pustite pjesmu i uživajte. 

#5

E sad jedna malo manje poznata pjesma. Ovaj bend je toliko underrated da je to nenormalno. Otkrila sam ih nedavno i mogu reći da su nekako jedinstveni i pjesme su im top. Ako niste znali za ovaj bend zahvalite mi se. Takođe, ova pjesma im je poprilično nepoznata tako da... poslušajte.

#6

Obožavam ovu pjesmu. Nekako je... ne znam... predivna. Zapravo, sve njegove pjesme su. Mnogo volim i Treat you better, ali ovu malo više. 

#7

Previše poznata pjesma, znam. But I love it, pogotovo 8D verziju. Ljudi, ako niste slušali 8D muziku, idite odmah na youtube i slušajte, obavezno stavite slušalice. Sigurno jeste, ali nema veze. Nema na čemu.

#8

Ponovo Billie Eilish. Rekla sam vam. Ja ovu pjesmu obožavam i nećete me spriječiti da je slušam petnaest puta zaredom. 

#9

Izvinite što smaram, ali trenutno sam opsjednuta ovom djevojkom. Nekako mi je jedinstvena i izdvaja se u masi drugih pjevača. Imam preveliku želju da je upoznam jednog dana ili samo da je vidim uživo.

#10

Otkrila sam ovu pjesmu prije nekoliko dana. Tekst je brutalan po meni kao i način na koji je otpjevan. Sve u svemu, odlična pjesma i bend. 

#11

Nećete vjerovati, ali ova pjesma mi se smučila koliko sam je puta odslušala i jednostavno mi više nije onako dobra kao prije. Izvucite pouku iz ovoga i ne slušajte jednu pjesmu konstantno. Ali pjesma je jako emotivna i ne mogu da ne zaplačem koliko god puta je poslušala. 

#12

Da li ste ovo očekivali? Vjerujem da niste. Pokrijem se ćebetom, upalim lampice, pijem toplu čokoladu, pustim ovu pjesmu i prisjećam se djetinjstva. Raj.

#13

Pjesma ima skoro milijardu pregleda i znate je sigurno. Neću previše komentarisati, jednostavno ova pjesma će zauvijek ostati u mom srcu. 

#14

Za ovaj bend bukvalno nikada nisam čula i slučajno sam ga otkrila. Ustvari, na nečijem blogu sam pročitala da je ovaj bend mnogo dobar i slažem se sa tim. Ova pjesma je jako dobra i preporučujem vam da je poslušate!

#15

Ne mogu da poslušam ovu pjesmu a da se ne sjetim Dejmona i Elene kako plešu. Ko je gledao Vampirske dnevnike shvatiće. Ja kada sam gledala tu seriju, a to je bilo davno, bila sam opsjednuta. Samo sam mislila o njoj i ništa drugo nije za mene postojalo. Ne znam zašto sam se toliko vezala za seriju koja mi danas i nije nešto toliko posebno, ali me veže za neki period i volim da se prisjetim toga. Ova pjesma će me uvijek podsjećati na tu seriju, jedino ako mi neki vampir ne izbriše sjećanja.

#16

Da, slušam i našu muziku, ali više volim stranu. Ovu pjesmu znam već dugo, ali sada je nekako često slušam i jako je lijepa. Inače po meni Dženan ima divne pjesme i trenutno mi je ova najaktuelnija.

#17

Opa, još jedna domaća pjesma. Aaaaaa..... ne zamjerite mi. Podsjeća me ova pjesma na jednu osobu, ne znam zašto, vjerovatno jer sam je često slušala tokom tog perioda... Rijetko slušam domaću muziku, ali sam ovu pjesmu zavoljela iz nekog razloga. Zašto zvučim kao zaljubljena jedanaestogodišnjakinja? Ne, ne želim to. 

#18

Ja jednostavno ne mogu da odolim ovom savršenom glasu. Tako je čist i prijatan. I pjesme su predivne, a ova se zajedno sa Sorry nekako izdvaja.

#19

Ja previše smaram sa istim pjevačima, ali nemojte mi zamjerite jer su oni trenutno popularni u mom životu. 

#20

Hmmm... nemojte se pronaći u ovoj pjesmi molim vas.

I to bi bilo to što se tiče moje decembarske plejliste. Ako ste bili u dilemi šta da slušate, nadam se da sam vam pomogla. Ovo su moje trenutno omiljene pjesme i prihvaćam i to ako vam se ne sviđaju, jer svako ima svoj ukus naravno. Uživajte u muzici. :D

Čudan period

Devet mjeseci, tako dug period, ali zapravo meni se čini kao da je trajao poprilično kratko. Koliko je čudno ponovo pisati post, ponovo imati onaj osjećaj ispunjenosti tokom pisanja. Ne znam kako bih vam opisala koliko mi se život promjenio i koliko mi je falio ovaj osjećaj. Najveće pitanje koje možda sebi trenutno postavljate jeste gdje sam ja to bila i šta se sa mnom desilo. Ukratko ću opisati tih devet mjeseci koje sam provela bez bloga. Jedan period sam bukvalno prestala da pišem i čitam knjige, stalno sam gledala jednu određenu seriju koja me je toliko pogađala i stalno sam razmišljala o njoj. To je bilo otprilike u februaru ove godine. Zanemarivala sam školu i učenje zbog serije i stalno sam se osjećala kao da ja ne pripadam ovom svijetu. Ne paničite, nije to do serije, da je ona sad toliko božanstvena, već sam ja jednostavno bila u nekoj čudnoj i pomalo depresivnoj fazi tako da ni sama nisam znala šta me je snašlo. Tada sam i prestala da pišem na blogu, ne znam zašto vjerujte mi. Tada sam najviše pisala u svoj dnevnik i iskaljivala svoj bijes i tugu. Kako me je djelimično prošla ta faza, nastalo je proljeće i završetak osnovne škole, jej. Ubijala sam se od učenja i govorila sam sebi: ,,Sada će ljeto, strpi se, možeš ti to" i eto uspjela sam i da to prevaziđem, i prosjek mi je na kraju bio 4,86, very good. Inače kada dođe proljeće ja postajem pozitivnija i budem bolje raspoložena, a takav slučaj je bio i ove godine. Zašto tada nisam pisala? Da se ne lažemo, nisam imala vremena i nije mi se dalo. Prvo jer sam se pripremala za eksterno vrednovanje i usput učila i sve ostale predmete, i koliko se ja sjećam, tada nisam imala pretjerano mnogo inspiracije za pisanje. Objasnila sam vam to sve kroz storije na instagramu, ma da sam zaboravila da ih stavim u istaknute priče, a sada to ne mogu da uradim jer trenutno nemam mobilni telefon. I to je razlog što će neko vrijeme u mojim postovima biti slike sa interneta. Ja koja sam to vječito hejtovala, sada i sama to radim, jej. :) Ali, šta drugo mogu? Ne mogu smarati stalno brata ili roditelje da mi posuđuju telefon, a treba još i obrađivati slike. Ma nema veze, za sada slike sa interneta će biti sasvim okej.

Znači, stigla sam do proljeća. I, konačno, toga divnoga 31. maja završila sam svoje osnovno školovanje. Na našoj zajedničkoj prezentaciji, znate ono okupljanje na kraju, ja sam bila u fazonu zašto svi oko mene plaču i forsirala sam sebe da pustim koju suzu, ali nije išlo. Ja sam bukvalno jedva čekala da se rastanem od pojedinih ljudi. Bilo mi je žao zbog otprilike pet osoba, a ostali manje-više. Planirala sam i da posvetim jedan poseban post svom osnovnom školovanju i šta sam sve naučila kroz taj period. Nakon toga, došla sam kući, zavalila se u krevet i pomislila: ,,Ja sam završila osnovnu školu. Devet godina je prošlo. Da li je ovo moguće?". I tako su me neko vrijeme hvatale misli o školi i o svim tim ljudima iz nje, ali brzo sam prošla i tu fazu i nisam uopšte ni pomišljala na većinu njih. Jedna stvar koju ne razumijem jeste kako možeš da prođeš pored mene bez ikakvog pozdrava, a proveo si sa mnom devet godina. Ali, to je ionako tvoja sramota, a ne moja i ne zabrinjava me mnogo što ću provoditi vrijeme bez tebe. Dobro, dalje, upis u srednju školu. Jao Bože, kada se samo sjetim svoga radovanja povodom toga što upisujem gimnaziju. Da vam se ovdje ne jadam, napisaću post o polasku u srednju školu gdje ću vam sve iskreno sročiti u jedan post. Radujte se ljudi. :)  Sljedeća zanimljiva stvar koja mi se desila jeste svađa sa jednom meni veoma bliskom prijateljicom. Šta se sve izdešavalo, bolje da vam ne pričam. Samo ću reći da sam ovog ljeta shvatila kakve su neke osobe i pod kojom maskom su se krile. Također sam shvatila ko su mi pravi prijatelji i kome mogu da se povjerim bilo kada i ko me apsolutno nikada neće izdati. Takvih osoba je jako malo, ali je veliko bogatstvo pronaći ih i zadržati. Usput, ta osoba sa kojom sam se posvađala je izvrijeđala moju prijateljicu i ja sam jednostavno poludila. Nemaš pravo ništa da kažeš o njoj jer je ona čovjek za razliku od tebe. Cijelo ljeto sam provela bez tebe i u nekim trenucima sam uhvatila sebe kako mi fali naše druženje, ali sam rekla sebi kako ne smijem to dopustiti. Sada tek vidim koliko mi je život bez te osobe ljepši i koliko nisam pod određenim pritiskom zbog nje. Trebala sam ranije da shvatim kakva je. Jednostavno ne mogu više da pričam o ovoj temi i nemam potrebu, tako da ćemo nastaviti sa daljim opisom moga veoma zanimljivog života. :)

Ne znam da li napominjati još jednu pogrešku koju sam učinila ovog ljeta. Ne, neću da se prisjećam, jej. Uglavnom, ljeto sam provela poprilično dobro što se tiče društvenog života. Najviše vremena sam posvetila druženju sa prijateljima i dobrom provodu. Pod provodom ne mislim na izlaženje po klubovima i opijanje, već kvalitetno provedeno vrijeme sa isto tako kvalitetnim osobama. A i izašla sam u klub par puta, priznajem, ali to nije baš u mom stilu ako ćemo iskreno. Mislim zna biti i zanimljivo, rasplešem se i dobro se provedem, ali ja ne mogu da izlazim jako često. Vjerovatno se jednom zasitim dovoljno za dugo vremena. Ja sam više tip osobe koji će se sa prijateljima družiti kroz šetnje gradom, gledanje filmova, serija, organizovanje kućnih partija. Ove godine nisam išla na more, ali sam dosta vremena provodila na bazenima jer to je kao neka zamjena za plažu, tješiću se. Zašto nisam pisala ljeti? Imala sam malo više inspiracije, but isto me je mnogo mrzilo da bilo šta radim. Tako mogu opisati bukvalno čitav ovaj period od februara pa do danas. Ne da mi se. Te četiri kratke riječi opisuju mojih devet mjeseci života. Ne želim ikome od vas da vas ovo snađe. Nećete imati volje ni za šta i stalno ćete govoriti sebi kako ćete to uraditi, ali taj trenutak nikada neće doći. Ovo sve vam brutalno iskreno govorim. Nije mi se dalo da čitam knjige, da učim, da crtam. Sve sam to radila jako rijetko. Nisam ovo očekivala od sebe vjerujte mi. Prošle godine sam bila totalno zainteresovanija za sve. Sve me je interesovalo i većinu stvari sam htjela da radim. Ali došlo je vrijeme da stanem na kraj ovome. Ja više ovako ne mogu da izdržim. Ubija me to što se stalno žalim kako ništa ne radim korisno u životu osim što slušam muziku i tugujem. Nije lako promjeniti svakodnevnicu. Moraš to baš, baš snažno da želiš. Ja znam šta mene u životu ispunjava i to želim i da radim. Svakoga dana ću biti sve upornija i upornija da vratim onaj osjećaj koji me je ispunjavao nekada. Uspjeću ja to, uspjeću da vratim onu  staru osobu. 

Jesen je stigla, lišće opada, sve se polako mijenja. Mijenjam se i ja. Počinjem ponovo da pišem na blogu, slušam bolju muziku, redovnije učim i radujem se sitnicama. Polako se vraćam sebi i počinjem više da obraćam pažnju na to kako se ja osjećam. Neću dopustiti da izgubim volju za životom u godinama kada treba da mi bude najljepše. Budite i vi srećni. Živite. 

Blogorođendan

Božićni doručak se završava, a moja porodica i i ja nastavljamo da se veselimo, pričamo i uživamo u tom predivnom prazniku. Sve izgleda tako izvanredno, sav taj Božićni ugođaj i porodična atmosfera. Prošle godine, baš na ovaj dan, baš na ovaj radosni praznik, počelo je moje upoznavanje sa blogosferom. I tada sam, naravno, voljela da pišem, stoga sam napisala kratak tekst o najradosnijem Hrišćanskom prazniku u svoju bilježnicu. Posjedovala sam jednu takvu gdje sam zapisivala sve svoje tekstove, misli, crteže i ostalo, a naravno da takvu bilježnicu konstantno posjedujem. Ne znam ni kako bih je nazvala, svaštara možda. Tu možete naći bukvalo sve, od recepta za mafine do mojih najdubljih misli.

Nakon što sam to napisala, kucnula mi je jedna divna zamisao na vrata. Pomislila sam, pa zašto ja ne bih ponovo pokrenula blog, zašto ne bih svoje misli podijelila sa drugim ljudima, a ne samo sa samom sobom. Već sam nekoliko puta pokušavala da ga vodim i odustajala, pomislih, šta ako i ovaj put bude tako. Rekla sam sebi da ako nešto žarko želim, za to se moram i truditi. I ipak sam odlučila da uplovim u blogosferu, tog sedmog januara. Bila sam presrećna jer sam se za to odlučila baš na Božić. Prepisala sam svoj tekst iz bilježnice, izmjenila neke sitnice, skinula fotke sa interneta i objavila svoj prvi post, koji se nazivao Božićne čari. On je nažalost obrisan jer mi se nije sviđao. Kasnije sam zažalila zbog toga, jer bilo bi lijepo pročitati moj prvi post i uporediti ga sa posljednjim. Uočili biste preveliku razliku, sigurna sam u to.  Na početku, naravno, nisam imala nijednog čitaoca, ali to nije dugo trajalo. Vremenom, sve više ljudi počelo je da primjećuje moj blog i da mi upućuje pozitivne komentare. Kako se mijenjao moj blog, mjenjala sam se i ja. Više sam čitala, pisala, postajala sam mudrija na neki način. Učila sam o životu. Neke važne stvari sam naučila upravo preko bloga. To je mjesto gdje mogu da napišem sve što mi leži na duši.

Ako želim da napišem šta ja mislim o nekim trendovima, napisaću to. Ako ipak želim pisati o nekoj ozbiljnijoj temi, pisaću. Mogu da pišem o čemu god ja želim, jer blog je kao moj online dnevnik. Blog je moj hobi. Nešto što me ispunjava i čini srećnom. Uz sve to, imam i vas. Osobe koje me podržavaju, upućuju pohvale i mogu da poprave svaki tmuran dan. Hvala vam. 69 osoba je prijavljeno na moj blog. 69 osoba je zainteresovano za moje tekstove. Još jednom, jedno veliko hvala. Nadam se da ćemo se još dugo družiti i da ću proslaviti još mnogo blogorođendana. Volim vas sve. I naravno želim svima vama koji slavite, srećan Božić. Provedite dragocjeno vrijeme sa najmilijima i ne mislite ni na šta drugo osim na ljubav i slogu, jer Božić je vrijeme ljubavi. :) ❤



Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

Početak jednog novog poglavlja

Sat otkucava. Neprestano gledam u tu malu, čudnu i veoma korisnu spravu, te razmišljam. Ostalo je još tri nepuna dana do Nove godine. Zapitam se u šta sam potrošila svo vrijeme ove godine. Ponekad sam bila veoma vrijedna, a ponekad i ne baš. Bilo je dana za koje sam mislila da su najbolji u mom životu, a bilo je i onih za koje sam mislila da su najgori. Loših ocjena je bilo malo, a dobrih mnogo više. Skopljeno je nekoliko novih prijateljstava, a jedno staro kao da se potpuno raspalo. Ukratko, šta god da se desilo u godini koja je još malo iza nas, bila je to za mene veoma dobra godina. Kao i svake, bilo je uspona i padova, a još više uspjeha i pohvala. Naučila sam neke nove stvari. Prošla sam odličnim uspjehom. Putovala sam. Promjenila sam se. Anja sa početka godine i Anja sada nisu potpuno iste osobe. Nevjerovatno je koliko stvari možete shvatiti i naučiti za vremenski period od tri stotine šezdeset pet dana. Sve te stvari su one zbog kojih mi je ova godina bila jedna od boljih. One loše ću pokušati da zaboravim, one će svakako samo izblijediti u sjećanju. 

Ne sviđa mi se činjenica koliko je 2017-ta brzo prošla. Vrijeme mi nikad nije ovako brzo prolazilo. Pokušaću da se ne obazirem na tu činjenicu jer mi se ni malo ne dopada. Koliko god da mislite da vam je ovo bila najgora godina do sada, razmislite zašto imate takve misli. Sjetite se i onih lijepih stvari, ne samo ružnih. Bez obzira na sve, tu je nova godina kada imate priliku da ispravite sve. Ovaj praznik je za mene uvijek značio mnogo. Uvijek se osjećam nekako posebno i srećno na kraju stare godine, i radujem se novoj. Srećna sam zbog svih dobrih i loših stvari. Dobre su bile tu da u njima uživam, a loše da iz njih nešto naučim. Osjećam se posebno jer počinje jedno novo poglavlje.

Sljedeća godina će mi donijeti nova iskustva, a prvo i veoma važno je polazak u srednju školu. Prije toga, naravno, moram dobro da se potrudim oko prijemnog. Optimistična sam i djelimično sigurna da ću upasti u željenu školu. Tu je i matura, događaj koji željno iščekujem. Osim škole, veoma bitna stvar za mene su putovanja. Obožavam da putujem, a nadam se da ću to malo češće raditi u predstojećoj godini. Najbitnije je da se opustim i ne nerviram oko sitnica, i onda je sve lakše. Ne vrijedi nervirati se zbog jedne loše ocjene ili na primjer zato što nam je simpatija pregledala poruku, a nije odgovorio. To su bezazlene stvari. Usredotočite se da tu ocjenu popravite i da uvidite zašto ste dobili ispalu preko poruke. Samo navodim primjere, a znam da je takvih slučajeva mnogo. Imam još veoma, veoma mnogo ciljeva za Novu godinu koje sam zapisala u svoju svesku, i navešću samo neke od njih.

- Ostati optimistična

- Biti opuštena 

- Plesati kao da me niko ne gleda (ova stavka ima šire značenje)

- Više putovati

- Često nositi osmijeh na licu

- Upisati željenu srednju školu

- Pronaći savršenu kombinaciju za maturu

- Čitati knjige

- Gledati filmove i serije

- Prevazići pojedine strahove

- Naučiti novi jezik

- Uređivati sobu prema godišnjim dobima

- Krenuti odmah, a ne za pet minuta

Moja lista liči na listu svakog običnog čovjeka, zar ne? Ali, za mene nije tako. Napisala sam sve što od srca želim da ostvarim. Ustvari, ovde nisam napisala sve. U mojoj svesci su ostali zapisani neki moji ciljevi koje ne bih da dijelim. Svako ima ono nešto što ne može reći nikome, samo sebi i listu papira. 

Postoje one ljudi koji ne vole da pišu ciljeve za predstojeću godinu, jer su sto posto ubijeđeni da ih neće ostvariti kao ni prethodne. Ne razumijem čemu takvo razmišljanje. Ako nešto zaista mnogo želite, potrudićete se maksimalno da to i ostvarite. Ako se ne potrudite, znači da niste to dovoljno željeli. Život je kratak da bismo odustajali od nečega misleći da nismo dovoljno dobri. Prvo treba promjeniti razmišljanje, pa onda sve ostalo. Za sebe morate da budete najbolja osoba, jer kada vas svi ostave jedino ćete vi biti tu sami za sebe. Uđite u novu godinu sa osmijehom na licu i u ponoć kada se kazaljke sklope, zagrlite svoje najmilije i u tom trenutku neka sav teret splasne sa vaših leđa jer to je jedan sasvim poseban trenutak. :)


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

Malo o životu

Razmišljam o životu. Razmišljam o tome koliko vrijeme brzo prolazi, kao da sam juče krenula u šesti razred, a sada je vrijeme da se spremam za srednju školu. Razmišljam kako sve lijepo što se desi ostaje samo u našem sjećanju. Možemo uživati u dobrim stvarima samo dok se dešavaju, a kasnije nam ostaje samo jedno lijepo sjećanje. Isto tako je i sa onim manje lijepim stvarima, samo što u njima ne uživamo. One su tu da nas nauče nečemu i da iz njih izvučemo pouku koja će nam biti potrebna za budućnost. Vrijedi li onda truditi se biti srećan i optimističan kada ćemo na kraju svi umrijeti i nećemo imati ništa od te naše sreće? Mogu samo da zamislim koliko ljudi je sebi postavilo ovo naizgled glupo pitanje. Taj broj je pozamašan. I vi ste se sigurno barem jednom zapitali. A kako i ne biste?

Ponekad mi uopšte nije jasno šta je život. Stanem pred ogledalo, pogledam se i zapitam se ko sam ja, kako sam ja nastala. Kako je sve ovo moglo nastati ni iz čega. Kada i kako je zapravo svijet nastao. Razmišljam i kako bi bilo da se nalazim u koži nekoga drugoga. Ponekad se previše opterećujem ovakvim pitanjima, ali zanima me. Vrijeme će proći, mi ćemo umrijeti i naslijediće nas nove generacije i tako stalno. Pitam se da li će svijet ikada nestati, da li postoji nešto što može jednostavno rastaviti Zemlju na paramparčad. Šta bi bilo kada bi se to desilo? Postoje li životi na drugim planetama? Ja sam sto posto ubijeđena da postoje. Možda su oni napredniji od nas, a možda su kao mi prije par miliona godina. Ko zna šta sve postoji u svemiru. Vratiću se na ono pitanje, vrijedi li sav taj trud? Vrijedi li neprestano učiti radi dobrih ocjena i dobre budućnosti? Naravno da vrijedi. Iako će se sve na kraju završiti, vrijedi. Mi možemo da uživamo u svemu što volimo da radimo, da putujemo, čitamo, pišemo, kuhamo, plešemo... Čitala sam na internetu kako je mnogima cilj u životu da umru i da završe sa svim. Ne razumijem. Zašto ne bismo uživali u stvarima koje volimo kada već možemo? Knjiški moljci veoma dobro znaju koliko je lijep osjećaj uzeti knjigu u ruke i udubiti se u radnji. Tih nekoliko sati ili minuta ste uložili u nešto korisno i dobro. Vi možete da iznova i iznova ponavljate tu radnju. Kada dođe kraj sjetićete se koliko ste vremena uložili u ono što volite da radite. Sada bi neko možda rekao, a šta imam ja od tog sjećanja?

Suština ovog teksta uopšte nije da vi radite ono što volite zbog sjećanja, već da uživate dok to radite. Plesači znaju kako je divan osjećaj otplesati nešto pred publikom i dobiti veoma glasan aplauz. Ali onaj koji je prisiljen od sttane nekoga da se bavi plesom, njemu to nije divan osjećaj. Nikada, ali bukvalno nikada ne treba određivati nekome put. Roditelji ne smiju da gaze dječje snove. Pustite ih da rade sve što vole. Život je jedan. Neće imati nijedno lijepo sjećanje na djetinjstvo. Ustvari, ko zna šta se dešava sa čovjekom poslije smrti? Nadam se da ću jednom dobiti odgovor na sva ova pitanja koja sam postavila. Vi niste ni svjesni kako se ja nekad čudno osjećam kada pokušavam da se zamislim u nečijoj koži. Zamišljam kako ja izgledam dok neko priča sa mnom, kakvom osobom me ljudi smatraju. Ono što često mislim su i komentari drugih ljudi. Smatram da su mnogo nebitni, jer ta osoba će vas prokomentarisati te će nastaviti da živi po svom. I vi ste sigurno nekada nekoga ismijali, priznajte. Ja jesam i znam da to nije nimalo lijepo. Ali da li sam kasnije razmišljala o toj osobi? Naravno da ne. Stvarno me nakon dva minuta više ni ne interesuje. Ne znam zašto onda ljudi žive od drugih mišljenja. Samo se treba opustiti i biti svoj. Pogotovo socijalno anksiozni ljudi treba da se drže ovoga savjeta. Znam da nije lako izboriti se sa tom bolešću jer mislim da sam je i ja imala prije par godina, ali neki blaži oblik. Čitajte o tome na internetu. Ali na kraju sam shvatila da ne smijem tako da živim. Ne smijem da živim u strahu od toga šta će ljudi reći na ono što ja kažem. Ne smijem biti stidljiva. Život zahtijeva od mene da budem komunikativna. Sada me ne možete prepoznati. Osoba sam koja je shvatila koliko je to nebitno i izborila se sa stidljivošću ili socijalnom anksioznošću. Nisam ni sama sigurna šta je to bilo. Znači, budite milion posto sigurni da se možete riješiti toga, samo je potrebna borba. Ne odustajte. Život, to je za mene pojam koji nema definiciju. Svi mi imamo različiti pogled na njega, ali svi smo u neku ruku isti.

Ni sama više ne znam šta sam sve napisala u ovom postu. Možete da pročitate sve što je u jednom trenutku izašlo iz moje glave, sve ono o čemu razmišljam prethodnih dana. Nadam se da ne mislite da ste bezveze izgubili par minuta svog dragocjenog života čitajući ovaj tekst. :)

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

Goodbye september, hello october!

Došao nam je i jedan od mojih zasigurno najomiljenijih mjeseci, a možda je čak i omiljeni, a to je oktobar. Mogu vam navesti mnogo razloga zašto mu pridajem tu titulu. Prvi i najveći je moj rođendan, a i slava zajedno sa njim. Ko još ne voli svoj rođendan? Možda stvarno postoje takvi ljudi, negdje, u nekoj državi preko sedam gora, planina i mora... Pa zatim ga volim jer je to pravi jesenji mjesec, a ja obožavam jesen i svu tu atmosferu! Toplu odjeću, knjige, filmove, toplu čokoladu, vašar u mojem gradu, opalo lišće i ostalo. Nekako se baš divno osjećam tokom ovog godišnjeg doba. Ja se ne mogu odlučiti koje mi je omiljeno godišnje doba, svako me usrećuje na svoj način. I proljeće i ljeto i jesen i zima imaju svoje prednosti i mane. Znam da sam nekada tvrdila da mi je ljeto omiljeno, ali to više ne mogu da kažem. Shvatila sam da su mi ipak sva podjednako draga. Naprimjer ono što volim kod zime je snijeg i topla odjeća, ali ne volim hladnoću jer sam zimogrožljiva i imam slabu cirkulaciju na nogama i rukama. Kod ljeta volim raspust, slobodno vrijeme, izlaske, bazene, plažu, a ne volim prevelike vrućine. Znači sve ima svoje mane i prednosti i ja uživam u sve i jednom godišnjem dobu. E sada, da vam nešto kažem. Imam neke ciljeve koje želim da ispunim tokom oktobra i evo napisaću vam koji su. 

• Pročitati 2 knjige (ovo je i previše obzirom na to koliko obaveza imam)

• Pogledati 2 sezone serije (serija koju sam počela da gledam je Gossip girl)

• Kupiti gomilu mirišljavih svijeća za sobu (želim da mi soba miriše na jesen)

• Redovno učiti (ovo je cilj svakom školarcu, a da li ćemo ga postići pitanje je sad...)

• Napraviti DIY za sobu i za Halloween (želim da napravim nešto jesenje za svoju sobu, a i planirala sam sa drugaricama da "proslavimo" noć vještica uz horore i hrpu kokica)

Javljam vam da li sam uspjela da ih ispunim. Želim sada da pređem na pregled septembra, uživajte.

BLOG

Nimalo nisam zadovoljna svojom (ne)redovitosti na blogu! Napisala sam jedan ili dva posta i stvarno mi je žao, pokušaću da ispravim to ovog mjeseca. Razlog su naravno školske obaveze i manjak inspiracije. Zašto uvijek govorim da će sve biti bolje od sljedećeg mjeseca? Neću se previše forsirati, dovoljno će biti jedan post sedmično. Kada mi bude do pisanja biće ih i mnogo više. Zasigurno je bolje pročitati jedan kvalitetan nego sedam nekvalitetno napisanih postova. Znam da više ne smijem da zapostavljam blog i to više neću raditi. Sama sebe više nerviram kada jednog dana odlučim da napišem, pa me onda pozove prijateljica u grad, te sutradan više nemam toliko volje za pisanje. Ili se umjesto pisanja nađe nešto bitnije, to me mnogo nervira. Moram se bolje organizovati, to je sigurno.

FILMOVI

Pogledala sam dva ili tri filma... mislim da su ipak bila dva. Da, i to dva veoma kvalitetna romantična filma, The Notebook i The Best of Me. Nemojte se čuditi što nisam gledala ove filmove. Sjećam se da sam ranije pogledala ovaj drugi film, ali samo do pola. Definitivno sam oduševljena ovim filmova i definitivno vam preporučujem da ih pogledate!

KNJIGE

Broj pročitanih knjiga u septembru je znatno veći od broja pogledanih filmova, čak za jedan je veći! U redu, otkad sam odlučila da više ne pišem toliko ozbiljno postove mislim da sada izgledaju možda previše neozbiljno. Ne, ne izgledaju, umišljam, jer ja jednostavno ne mogu bez sarkazma. Pređimo na stvar, a to su knjige koje sam pročitala u septembru. Prva je Bezazlene Laži - Keti Hopkins. Ova knjiga je pretežno za djevojčice od jedanaest pa do otprilike petnaest-šesnaest godina. Govori o iskrenosti, prijateljstvu, zaljubljenosti i svim tinejdžerskim mukama. Pročitajte je, neće vam oduzeti dugo vremena, a i izvućete bitnu pouku o iskrenosti iz nje. Sljedeća knjiga se naziva Slobodna Deca Samerhila - Aleksandar S. Nil. Ako nikada niste čuli za školu Samerhil, sada ću vam reći nešto o njoj.

Samerhil je škola u Engleskoj koju je osnovao Aleksandar Saterlend Nil. U njoj djeca imaju drugačija prava. Nisu obavezna da dolaze na nastavu ako ne žele. Mogu birati šta će raditi, čitati, ljenčariti, praviti nešto u radionici ili pak nešto drugo. Učitelji im ne nameću svoje stavove, a Nil kaže da je jedino važno da djeca budu srećna a ne da ispune očekivanja odraslih. Smatra da je bitno da se bave onim što vole, i da ne prate put svojih roditelja ako to istinski ne žele.
Ako želite da saznate nešto više o školi i detaljan opis takvog školovanja slobodno pročitajte knjigu. I posljednja knjiga koju sam pročitala u septembru je Ostani kraj mene - Gijom Muso, i mogu vam reći da je knjiga fantastična. Obožavam ovog pisca i nisam se razočarala ni u jednu njegovu knjigu.


SERIJE

U septembru sam pogledala dvije sezone Gossip girl i u oktobru želim da pogledam još dvije. 11. oktobra izlazi i druga sezona serije Riverdale i ne mogu dočekati taj dan!

OSTALO

Pod ostalim ću svrstati školu, prijateljstvo, razna dešavanja itd. Početak ovog lijepog mjeseca obilježio je događaj koji će mi zasigurno ostati u sjećanju veoma, veoma dugo, a to je ekskurzija. Bili smo pet dana u Igalu na moru i sve bih dala da vratim ponovo te dane! Bilo mi je stvarno divno, svi smo se družili i što je najvažnije bili smo zajedno i zbližili smo se. Postali smo kao jedna porodica. Rodile su se i nove ljubavi, ali psst, nećemo o tome ništa pričati. Kupanje i diskoteka su bili najljepši trenuci, kao i glupiranje po sobama do gluvog doba noći. Ono loše je to što smo morali da idemo u školu u ponedeljak iako nismo bili baš potpuno spremni, haha. Ovaj mjesec su obilježili i mnogi nastupi sa folklorom, i gostovanje folkloraša iz Kraljeva i Slankamena koji su spavali kod nas. Baš sam se lijepo sprijateljila sa dvjema djevojkama iz Kraljeva, predobre su. Ono što sam primjetila je jako divno, a to je da se ove školske godine u razredu najbolje slažemo. Ovo nam je zadnja godina u osnovnoj, a ne sumnjam da će biti i najbolja. Svi se tako lijepo odnosimo jedni prema drugima da će mi stvarno biti žao kada dođe vrijeme za rastanak. Septembar su mi obilježila mnoga nova prijateljstva, nova iskustva i zbližavanje sa prijateljima! Bio je ovo jedan kvalitetno proveden mjesec jer sam se dosta potrudila i oko škole. Nadam se da će oktobar biti još bolji!

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

Kako učim istoriju? #BTS

I dobrodošli u posljednji post sa oznakom #BTS, nadam se da ste uživali u kolekciji tih postova jer ih je bilo zaista mnogo, četiri. Naravno, ovo je bio sarkazam, a ja jednostavno bez njega ne mogu. Planirala sam da ih bude mnogo više, ali imala sam mnogo stvari koje sam morala da uradim. Uostalom, tu je bila i ekskurzija na kojoj sam se stvarno savršeno provela. Nikada je neću zaboraviti, to je bilo zaista predivno iskustvo. Jedina zamjerka mi je bila na našu sobu, jer nije bila pretjerano opremljena i čista. Ekskurzija zaslužuje jedan poseban post, te se nadam da ću ga napisati u skorijem vremenu. Škola je počela i već imam gomilu obaveza, provela sam danas gotovo četiri sata učeći. Znate i sami da se u ovom periodu rade nove lekcije, pa odmah nakon toga slijede ispitivanja i kontrolni radovi. Neću previše da se žalim. Ove godine se moram mnogo potruditi oko učenja i male mature da bih upisala željenu srednju školu. Oh, imam jednu novost koja vam nije toliko važna, ali meni jeste. Mi još uvijek ne znamo da li će nam uvesti malu maturu ove godine po prvi put, javiće nam tek u januaru ili februaru. Do sada smo imali samo eksterno vrednovanje koje se nije računalo za srednju školu, ali ove godine uvode u neke škole u Republici Srpskoj malu maturu čiji će se bodovi računati za srednju. Nadam se da nećemo biti toliki baksuzi pa da nas izaberu, ali... vjerovatno hoćemo. Kada samo pomislim koliko ću samo morati učiti, pa evo već mi mrak pada na oči. Da vas ne bih gnjavila previše o tome jer to nije vaš problem, mogli bismo preći na temu današnjeg posta. 

Podijeliću sa vama svoj način učenja istorije, jer po meni je to najteži predmet i uvijek najduže učim upravo istoriju. Mislim da većina vas ovako uči istoriju. Kada sam bila u nižim razredima moje učenje tog predmeta je bilo drugačije nego sada. Pokušavala sam sve da naučim napamet i uopšte se nisam udubila u čitanje lekcije da bih je shvatila, nego sam samo onako čitala radi reda. Naravno, to je prouzrokovalo nekoliko uzaludno provedenih sati. Ja sam to sve naučila napamet, ali već nakon sedmicu dana moje znanje te lekcije je izblijedilo. Nikada nemojte da učite ovako kao što sam ja nekada, jer oduzima mnogo vremena a i teže je. Prije godinu ili dvije sam valjda napokon došla pameti, te sam se zapitala vrijedi li učiti sve napamet. Zapitala sam se postoji li nešto lakše što mi neće oduzimati previše vremena. Tako sam ja isprobavala razne načine učenja, a sada ću podijeliti sa vama onaj koji meni najviše odgovara. Prvo što uvijek uradim je da pročitam lekciju ali kao neku priču, pokušavam da lekciju čitam kao kada čitam knjigu. Udubim se u čitanje i sve povezujem kao priču. Lekcija tako postaje mnogo zanimljivija. U glavi također zamišljam slike tih događaja, ali to radim tokom učenja svih predmeta. Nakon što sam pročitala lekciju ja ne podvlačim najbitnije, nego pokušam da ispričam ono što sam zapamtila. Zatim čitam dio po dio, i tako pričam ono što sam zapamtila ali ne baš sve kao što piše u knjizi. Nakon svakog naučenog dijela ja ponovim sve i tako mnogo bolje upamtim, i na kraju kada sve naučim ponovim nekoliko puta. Otkako sam počela da praktikujem ovaj način, shvatila sam koliko mi manje vremena treba za jednu lekciju. Lekcija je naučena već za petnaest minuta do pola sata. I kada shvatim da veoma dobro znam tu lekciju slijedi još jedan zanimljiv korak, a to su pitanja. Na papiriće napišem pitanja, a u svesku odgovore, te izvlačim pitanja i odgovaram i zatim u svesci provjerim da li je tačno. Ovo ne radim baš svaki put, ali veoma često praktikujem to.

Nemojte pomišljati da ostale predmete učim napamet, naravno da ne, odavno sam prevazišla to. Ali nijedan predmet ne mogu učiti baš kao što učim istoriju, jer drugi predmeti su mi nekako drugačiji i lakši. Naprimjer biologiju ne mogu zamišljati kao priču, nego moram učiti od čega se sastoji ćelija, u koju grupu riba spada šaran itd. Definicije iz fizike ne možete da ne naučite napamet, naravno da možete malo da promjenite ali to je uglavnom slično kao u knjizi. Lekcije iz vjeronauke, muzičkog i likovnog su takođe istorija te ih učim na isti način. Postoje razni načini učenja i pokušajte da pronađete onaj koji vam najviše odgovara. 

Kako vi učite istoriju?

Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com

Moj planer #BTS

I sami ste svjesni koliko je malo ostalo do početka škole, nema potrebe da vam naglašavam. Imali smo skoro tri mjeseca da se odmorimo i eto, sada moramo ponovo da učimo i patimo se. Previše mi je drago zbog toga, jedostavno vam ne mogu opisati koliko. Dobro, neću previše da naklapam o tome kako mi se ne ide u školu. Tema današnjeg posta je kako sam ja uredila svoj planer. Ove godine sam odlučila da ga ponovo napravim, ali i da pokušam redovno da ga koristim. Čitala sam dosta o tome kako je mnogima pomogao i da su se bolje organizovali uz pomoć planera, tako da sam ovaj put odlučila da ga napravim i redovno koristim. To je ustvari obična sveska koju sam ja pretvorila u planer, ali nisam uređivala spoljašnju stranu jer mi to nije toliko bitno. Bitno mi je samo da imam gdje da zapišem sve obaveze, kontrolne, pročitane knjige, odgledane filmove i druge stvari. Meni se mnogo dopada kako sam ja to sve napravila, pa ako vas interesuje nastavite da čitate. 

Kao što sam već napomenula, nisam uređivala spoljašnjost sveske. Dopada mi se i ovakav izgled, baš mi je nekako kul. Izgled bi bio savršen za nekakav travel planner, ali ja ne putujem baš često pa nema potrebe da ga pravim. Ako ste vi jedni od onih koji svaki mjesec obilaze različite destinacije odlično bi bilo da pokušate da ga napravite. Imate mnogo ideja na Pinterestu. Ta aplikacija mi uljepšava život, čim uđem u nju već sam inspirisana. Ko je nije instalirao ne znam šta čeka više. Vratimo se mi na moj planer. Rekla sam, ovo je jedna obična sveska pretvorena u planer, a to je i ono što najviše volim. Ljepše mi je nego kada kupim gotovi planer. 

Ovako izgleda početna stranica mog planera, iliti bullet journal-a. Nisam sigurna da li postoji razlika između njih, pa ako vi znate slobodno napišite u komentar. Meni je baš simpatičan ovaj naziv koji sam napisala na prvoj stranici, stoga sam ga i stavila. Ako se budete pitali gdje sam pronašla inspiraciju, odmah da vam kažem da na Pinterestu postoji na hiljade fotografija raznih planera, te sam je tu pronašla. I da ako vas zanima, prekrižila sam svoje prezime iz ličnih razloga.

Na sledećoj stranici se nalazi moj raspored časova i to nije toliko važno da bih vam pokazala.

Nakon toga slijedi stranica sa filmovima koje želim da pogledam u što kraćem roku. Ne zamjerite što se na većini stranica vidi otisak od flomastera sa druge strane, nisam mogla ništa da uradim povodom toga. Vjerujem da većina vas posjeduje ovakvu stranicu, i da vam pomaže kada čujete za neki dobar film. Mogu vam reći da mi se sviđa kako sam nacrtala ovu filmsku traku, a i nadam se da ću uskoro pogledati ove filmove jer sam čule lijepe riječi o njima.

Kada sam ugledala ovaj mood tracker na pinterestu oduševila sam se! Odlučila sam da napravim identičan jer mi se mnogo dopao. Nikada nisam zabilježavala svoja raspoloženja, ali za sve postoji prvi put. Možda mi i neće biti toliko zanimljivo kao sada, ali vidjećemo sve. Možda čak i nije toliko bitno da to zabilježim, ali nema veze, ja moram da probam sve što mi se dopadne. Ako se i vama dopada ova ideja slobodno je ubacite u svoj planer/bullet journal.

Odlučila sam da zapisujem i knjige koje budem pročitala. Juče sam počela sa čitanjem knjige Slobodna deca Samerhila, pa sam je i dodala na listu. Nekada ću možda napisati poseban post o toj knjizi, ako želite. Ovo je po meni veoma korisna lista.

Kao što i sami vidite, ovde ću zapisivati citate koje mi se dopadnu. Ova stranica mi se možda i najviše dopada od svih. Još uvijek nisam zapisala nijedan citat ali sigurna sam da hoću. Najvjerovatnije će se ovde naći najviše motivacionih citata, ali biće i drugih.

Kada sam tužna, samo pročitam ovu listu i odmah mi je bolje. Kada shvatim koje sve stvari me čine srećnom a da to ponekad i ne shvatam, bude mi bolje. Još nisam završila sa pisanjem, želim da cijela stranica bude popunjena a i biće. Preporučujem svima da ovo naprave, nebitno u kakvoj svesci.

I sada prelazim na ono najvažnije, a to je nedeljna lista. Ovde ću naravno da zapisujem obaveze koje moram izvršiti tokom dana, ali i pismene i usmene provjere da ne bih zaboravila na njih. Napravila sam i dio gdje ću zabilježavati koliko vode pijem dnevno, ali sumnjam da ću to redovno zabilježavati jer već imam aplikaciju za to. 

Nadam se da vam se dopao današnji post. Pišite mi u komentare da li vi koristite planer. :)

Instagram: @anjaxly

E-mail: anjasland@gmail.com

Kako izgleda prvi septembar iz mog ugla? #BTS

Prvi septembar nije posve običan datum, on za sve učenike predstavlja početak nove školske godine, odnosno jedno novo poglavlje u njihovom školovanju. Za mene je predstojeća školska godina veoma važna jer mi je i posljednja u osnovnoj školi. Potrudiću se da u devetom razredu ostvarim jednako dobar uspjeh kao i u osmom, da bih mogla da upišem željenu srednju školu. Također je veoma bitno da dobro uradim prijemni, ali još uvijek neću pretjerano razmišljati o tome. Sve u svoje vrijeme. Taj prvi septembar kojeg sam pomenula na početku posta nam je veoma blizu, ostalo nam je gotovo nedelju dana do kraja raspusta. Imali smo mnogo vremena da se odmorimo i radimo ono što želimo i volimo, ali ipak nam ne bi škodilo još malo, sigurna sam u to. Povodom toga ništa ne možemo uraditi, jedino nam preostaje da idemo u školu iako većina nas nije pretjerano raspoložena za to. Ja sam danas odlučila da vam predstavim kako to izgleda moj prvi dan u školi. Svake godine je prilično slična situacija, pa nastavite da čitate ako vas zanima.

Počeću sa danom koji prethodi prvom septembru. Budim se i shvatam da je ovo posljednji dan raspusta,  pa sklapam oči još nekoliko minuta jer ipak više neću moći toliko dugo spavati. Ustajem iz kreveta, obavljam ličnu higijenu, doručkujem i odlazim u svoju sobu. Odmah ulazim u youtube  i shvatam da ću gotovo čitav dan provesti gledajući back to school videe i čitajući postove na blogu. Usput ću nastaviti sa uređivanjem planera i napraviti još nekoliko DIY projekata za školu. Odabraću savršen outfit za prvi dan, a i tražiću cipele koje se savršeno slažu uz njega. Sve mora biti savršeno jer ipak je to prvi dan škole. Nakon što sam sve to obavila slijedi raspoređivanje knjiga. U mojoj školi se odmah prvi dan moraju nositi knjige, ne znam kako je kod vas. Sve to savršeno rasporedim u svoj super kul novi ranac, i naravno da imam sav pribor za školu u svim mogućim bojama. I kada uđem na društvene mreže odmah primjetim da su sve objave posvećene školi. Nisam baš pretjerano srećna zbog toga, ali ipak sam pomalo uzbuđena i to skoro nikom ne govorim. U sebi mislim kako jedva čekam da vidim sve svoje prijatelje i iskoristim sav novi pribor, ali osobama oko mene govorim kako sam mnogo tužna zbog početka nove školske godine. Kada sam obavila sve shvaćam da je još uvijek raspust i da bih mogla da pogledam neki film. Nakon filma odlazim na spavanje, i pretežno svake godine to bude oko ponoći, malo ranije nego inače. Znam da to nije baš dobro, ali treba vremena da se priviknem. 

I zatim prelazim na glavnu temu ovog posta, a to je kako zapravo izgleda prvi septembar iz mog ugla. Prethodne večeri sam navila alarm naravno, i ujutru se budim pretežno lako. Kod mene je to slučaj samo prvog dana škole, uvijek ustanem veoma lako bez odlaganja alarma, a nadam se da će tako biti i ove godine. Kada se probudim odmah pomislim na to da škola počinje i nerijetko budem veoma uzbuđena zbog toga. Ustajem bez poteškoća i odlazim u toalet. Obavljam ličnu higijenu i pojedem nešto. Zatim oblačim svoj savršeni outfit za prvi dan škole, barem je tako bilo prethodnih godina. Već nisam toliko za to da je prvi dan neophodno obući se posebno. Sada shvatam da nije toliko ni bitno, ali ipak ako neko želi da se obuče posebno neka to i uradi. I kada sam obavila sve što je neophodno, napokon krećem u moju omiljenu ustanovu, školu. Ugledam sve svoje prijatelje i zagrlim ih, odnosno ne baš sve, ima i onih koje ne podnosim baš. Neću se sigurno praviti da mi nedostaju, nema prevelike potrebe za time. Svi zajedno ulazimo u učionicu, a nakon nekoliko minuta i nastavnik. Mi svake godine imamo prvi čas kod odjeljenskog starješine i to je veoma dobro. On nas upita kako smo proveli raspust, i tokom tog prvog časa se baš ispričamo. Odlazimo na sledeći čas, i neka naprimjer to bude istorija. Još uvijek nismo navikli da je škola počela, a nastavnica je odlučila da prvi dan pišemo novu lekciju. Učenici su ogorčeni, jednostavno im nije do pisanja. Mislili smo da ćemo taj dan provesti u pričanju, ali to se dešavalo samo u nižim razredima. Ne piše mi se baš, ali moram. Pokušavam da sve uredno napišem i da to bude puno boja, i čitko napisano. Uspjeva mi prvih nekoliko minuta, ali kasnije mi više nije do toga da bude savršeno uredno, samo mi je do toga da čas završi. Shvatam da škola ipak nije moja omiljena ustanova, i jedva čekam veliki odmor. U glavi pomislim koliko ću još puta morati ustati ovako rano i pisati lekcije, i kada shvatim koliko odmah mi ne bude dobro. Bilo je lijepo gledati sve te BTS videe, ali moja škola nije ni slična tim u videima. Kod njih sve izgleda tako tumblr. Jedini razlog zbog kojeg volim školu jesu moji prijatelji. Postoji i još nekoliko stvari koje školu čine ljepšim mjestom, ali i one ponekad dosade. Tek tada shvatam koliko mi je zapravo bilo lijepo na raspustu. 

I kada je škola konačno završila stižem kući i javljam se roditeljima. Oni me naravno upitaju ono poznato pitanje, kako je bilo u školi. Kažem im kako je bilo dobro, ali ipak je bilo ljepše na raspustu. Odmah čim dođem zapisujem obaveze u planer ako ih imam, jer ponekad se zna desiti da ih nemam mnogo prvog dana. Uzimam telefon i pišem prijateljima iz razreda. Odmah počinjem da učim prve lekcije da mi se ne bi nagomilalo gradivo, ali to se na kraju nekad i desi. Shvatam da kada naučim sve imam dovoljno vremena za sve ostalo, te pokušavam da učim iako to nisam radila već skoro tri mjeseca. Također shvatam ću morati još mnogo da učim, jer škola je ipak tek počela. Nisam zadovoljna zbog toga i poželim da sam još na raspustu, tako je bilo lijepo dok je trajao. Nema veze, odbrojavanje do zimskog raspusta može da počne, pa nije ni on tako daleko, zar ne?

U ovom postu sam opisala kako inače izgleda moj prvi dan u školi, i to ne bude svake godine skroz isto, ali skoro svake je upravo ovakav. Dan prije budem veoma uzbuđena zbog škole i gledam BTS videe. Oni me inspirišu da napravim nešto kreativno za školu, nešto što niko neće imati. Ali kada se vratim iz škole prvog dana shvatim da mi je na raspustu bilo mnogo ljepše. :)

Kako izgleda vaš prvi septembar? 

Instagram: @anjaxly

E-mail: anjasland@gmail.com 

8 stvari koje školu čine ljepšim mjestom #BTS

Vrijeme odmiče, što znači da nam je škola sve bliže i bliže, a i ja sam počela sezonu Back to school postova. Neko je zbog početka škole uzbuđen, a ja sam u onoj većini koja nije. Više mi se dopada imati slobodnog vremena na pretek i raditi šta god mi je milo, nego većinu vremena provesti učeći. Svjesna sam toga da nije moguće da raspust traje vječno, ali ne vjerujem ni da je ovako brzo prošao. Kao da sam juče pisala ciljeve koje želim ispuniti do kraja ljeta, a evo sada treba da počnem sa uređivanjem planera za novu školsku godinu. Sjećam se da sam prošle godine u ovo doba bila mnogo uzbuđena zbog početka škole, dok ove godine nije takav slučaj. Ne mogu ništa promjeniti povodom toga, nažalost. Škola ustvari nije toliko loše mjesto kada se sjetite nekih lijepih stvari povezanih sa njom. Ja sam odlučila da sa vama podijelim stvari koje po meni školu čine ljepšim mjestom.

1. Sekcije

Nakon dosadnih šest časova nekim učenicima je samo do toga da izađu iz škole i odu kući da spavaju, jer u školi često zna biti veoma naporno i to vi svi dobro znate. Postoje ipak i oni učenici koji su članovi raznih sekcija, i to je ono što im makar malo uljepšava školske dane. Među tim učenicima sam i ja, oduvijek sam bila član geografske i novinarske sekcije, a od septembra planiram da se upišem i na odbojkašku. U mom mjestu nema odbojkaškog kluba stoga mi je jedina opcija da idem na sekciju, i to ću i uraditi ako je bude bilo ove godine. Na sekcijama proučavate razne stvari koje se ne uče na redovnoj nastavi, pravite plakate, slušate ili čitate zanimljivosti, a ponekad obilazite i neka mjesta. To je za mene zabavno i korisno trošenje vremena, ma da zna ponekad biti i naporno. Znalo se dešavati da svaki put na geografskoj sekciji preuređujemo kabinet, i to mi je postalo veoma dosadno. Prvi put se činilo u redu, ali našoj nastavnici izgleda ne odgovara da joj kabinet bude svakakav pa smo ga preuređivali veoma često. To nije toliko bitno sada. Znači, ono što bar meni pomalo uljepšava dane u školi jesu upravo sekcije. Ako imate vremena i mogućnosti, upišite se i oprobajte se u nečemu novom, pa ako vam se i ne svidi nema veze, ima i drugih stvari. 

2. Dežurstvo

U mojoj školi, a mislim i u drugima, dežurni mogu biti samo učenici osmih i devetih razreda. To znači da sam ja tek sada u osmom razredu saznala kako je to zapravo biti dežurni učenik. Ja volim biti na toj dužnosti jer ne moram da prisustvujem nastavi, i onda ako se nisam pripremila za odgovaranje nije ni bitno, svakako ne mogu da usmeno odgovaram. Jedini problem je što moram da radim kontrolne, jer mogu da me zamjene drugi učenici. Nema veze, ali ipak je sreća ako sam dežurna učenica i nemam nikakav kontrolni tog dana. Mnogo njih su mi rekli da im je mnogo dosadno biti na toj dužnosti, da samo sjede i dosađuju se, te ponekad upišu onoga ko uđe u školu jer naša škola i nije baš previše posjećena. Meni i nije toliko dosadno, često čitam knjigu tokom dežurstva, crtam, šaram po sveskama, prelistavam Instagram, radim sve što će mi ubiti dosadu. Zna se desiti i da moram čitati oglas u svim razredima, i onda se osjećam moćno jer ipak sam ja svima podijelila važnu informaciju hahah. Šala, naravno. Tokom dežurstva ne morate samo gledati u prazno i čekati zvono, što sam i ja prvi put radila, nego nađite sebi neku zanimaciju i budite zadovoljni što niste na nastavi  (sve je zanimljivije od nastave, zar ne?).

3. Fizičko vaspitanje 

Sigurna sam da je većina vas pomislila na ovaj predmet kada ste pročitali naslov posta. Kao djeca skoro svi su govorili da im je fizičko vaspitanje omiljeni predmet, a kod nekih se to nije promjenilo. Meni nije omiljeni, ali to je jedini predmet koji nije potrebno učiti i on služi da učenike nauči nekim vježbama i sportovima. Zbog toga ga i volim. Služi mi kao neki predah od ostalih predmeta koji nisu baš uvijek tako zanimljivi. Najviše volim kada je po planu odbojka jer to je moj omiljeni sport i voljela bih da ga treniram. Znam da za neke učenike fizičko predstavlja pakao, jer nisu previše talentovani za sportove a to znači da će im se oni drugi smijati. To stvarno nije lijepo od njih, jer ne mogu svi biti talentovani za sve, eto naprimjer njima bolje ide matematika nego sport i to je odlično. Znači li to da bi se dobri matematičari trebali rugati lošim? Naravno da ne. Kao što sam već napomenula, svako ima ono nešto za šta je nadaren i to je ono čime se treba malo više pozabaviti. Fizičko predstavlja predmet koji mi i ide ali i ne ide, u nekim stvarima sam bolja a u nekim ipak malo lošija. Jedna stvar koja me nervira je što moramo uvijek da nosimo bijele majice i crnu trenerku, znam da je to nastavnicima bitno ali meni je pomalo glupo.

4. Plakati

Bilo da sam ga pravila ja ili neko drugi plakat po meni predstavlja zanimljivu stvar. Pogotovo kada to napravi neko ko je veoma uredan, to onda izgleda mnogo lijepo i korisno. Osim toga, nastavnici će vam uvijek dati ocjenu za dobar plakat, jer dobar rad zaslužuje nagradu. Vjerovatno su i vaše učionice ispunjene istima, jer moje jesu i to mnogo. Nije da možeš previše da naučiš sa njih, iako je to njihova prava namjena više se koriste za uljepšavanje učionice i popunjavanje praznog prostora. Zna se naći i zanimljivih poput jednog što sam pravila sa svojim prijateljima, i u pitanju su bile skraćenice na engleskog. Mogu reći da nisam znala za njih dosta, a najviše se koriste na internetu. Plakati su jedna od stvari koje školu čine malo ljepšim mjestom, zvuči malo uvrnuto, ali tako je.

5. Prijatelji i prve ljubavi

Ono najvažnije, prijatelji! Oni su tu da vam poprave dan svojim uvrnutim šalama i da vam svaki školski dan učine ljepšim. Sigurno imate barem jednog prijatelja iz razreda koji je gotovo uvijek raspoložen za šalu, čak i na prvim časovima kada se svima spava. Ponekad nas ta osoba može iznervirati, ali ona je zapravo samo malo luda i to koristi. Šalim se, naravno. Možda i jedini razlog zbog kojeg volite školu i jesu oni, prijatelji. Sa njima gradimo najljepše i nasmješnije uspomene, i to pogodite gdje, pa u školi naravno. Smijanje na času dok niko ne priča je neprocjenjivo. Zapravo, dobro je dok vas nastavnik ne upiše, onda nije više smiješno. Ima i onih dana kada se posvađate sa pojedinima, ali to brzo prođe i ponovo bude sve po starom. I sada slijedi ono lijepo ali često kratkotrajno, a to su prve ljubavi i simpatije. Svi smo mi bar jednom bili zaljubljeni u nekoga, i svaki put kad prođe kraj nas srce brže zalupa. Čini vam se možda kao da se to dešava samo maloj djeci, ali uopšte nije tako. Kasnije zaljubljenost prelazi u vezu i prvi poljubac. To se nerijetko dešava u osnovnoj školi, ali i u srednjoj. Ja nikada nisam bila u vezi i ne žalim, ima vremena za to. Kada se zaljubite škola postaje prelijepo mjesto jer svaki dan možete da viđate voljenu osobu.

6. Omiljeni predmeti 

Većina učenika ima onaj jedan predmet koji voli više od ostalih, i mnogo ga više interesuje. Ni oni nisu uvijek pretjerano zanimljivi, ali oni uljepšavaju školske dane. Moji omiljeni predmeti su matematika i hemija. Ne gledajte sada u ovaj tekst sa čudnim izrazom lica, molim vas. To su predmeti koji mi najbolje idu, a i interesantni su mi, pogotovo hemija. Jeste da imam bolje ocjene iz matematike, ali nema veze. Neki učenici najviše vole fizičko, neki jezike, neki istoriju, geografiju ili biologiju. Svako ima predmet koji mu najviše leži.

7. Odmori 

Ovo je možda i najljepša stvar koja postoji u školi, zar ne dragi moji školarci? Nakon slušanja nastavnika dug dio dana, napokon imamo zasluženi odmor. Pa predugo smo sjedili u klupi i pravili se da slušamo, vrijeme je da se sada normalno ispričamo sa svojim prijateljima. Svi mi tokom časa provjeravamo koliko još ima do kraja i sa nestrpljenjem ga očekujemo. Ponekad nam se čini da je odmor previše kratak u odnosu na čas. Najpametnije bi bilo da zamjene vrijeme trajanja časa i velikog odmora. Šalu na stranu, odmori su zaista ono što nam školske dane čine lakšim. Bio to mali odmor od pet minuta ili veliki od pola sata, svakako nam mnogo znači. Pogotovo kada ništa nismo naučili prethodnog dana, pa pokušavamo da izbubamo nešto napamet za pet minuta. Često nam to ne uspije, ali makar malo nam pomaže. Pokušala sam da šalu ostavim po strani, ali ne ide mi. Zapravo, ovo uopšte nije šala, nego surova realnost.


8. Ekskurzije i izleti

Ovo su doživljaji koji definitivno kreiraju najljepše uspomene. Odlazak na neko mjesto dalje od vašeg grada, čak i izvan države, sa svojim prijateljima, to je jedno predivno iskustvo. Ekskurzija pogotovo. Mi odlazimo na more pet dana, i sigurna sam da će biti predivno, treba samo dočekati taj četvrti septembar. Znate i sami kolika euforija vlada pred ekskurziju, a kod nas je počela već početkom ljeta. Nikada nismo izašli van države svi zajedno, zbog toga smo toliko uzbuđeni. Ekskurzije i izleti su divna iskustva. Ne dopustite sebi da tada budete neraspoloženi i mrzovoljni. Uživajte u tih par dana ili sati jer ne dešava se tako često.


I to bi bilo to od današnjeg posta. :)

Šta je to što po vama školu čini ljepšim mjestom?


Instagram: @anjaxly
E-mail: anjasland@gmail.com