my sweet land: Zašto obožavam fotografisati nebo?

Sto puta mi se desilo da ležim u svojoj sobi, gledam seriju, čitam knjigu ili učim, provirim kroz prozor i ugledam savršeno nebo. Odmah krećem u potragu za svojim telefonom i hvatam taj savršeni trenutak dok još nije završio. Još neko vrijeme posmatram nebo i divim se čarima prirode. Jednostavno obožavam vidjeti nebo kad je drugačije, kad je rozo, žuto ili pak prepuno oblaka. Dok traje zima rijetko možemo vidjeti nebo da nije čisto plavo ili sivo, zato i ne volim toliko zimu. Najljepši zalasci sunca prošle godine su defitivno bili u jesen. Svaki dan sam čekala zalazak, fotografisala ga i divila mu se. Volim fotografisati i druge stvari, ali nebo je za mene definitivno najljepši dio prirode. Nekad provedem dosta vremena posmatrajući fotografije neba i prirode na instagramu ili drugim društvenim mrežama. Iz mog dnevnog boravka se uvijek vidi zalazak, ali ne baš čitav jer u mom dvorištu imaju dvije kuće, pa ta druga malo zaklanja savršeno nebo, ali znam da vas to i ne zanima.

*moja najsavršenija fotografija neba*

Obožavam u proljeće uzeti neku knjigu i čitati je u dvorištu, to volim više nego čitati u kući kraj kamina dok napolju pada snijeg. Nikad nisam pretjerano voljela zimu, uvijek sam jedva čekala da završi i da dođu moja dva omiljena godišnja doba, proljeće i ljeto. Ljeto definitivno najviše volim, ne moramo oblačiti sto slojeva odjeće i po cijeli dan visiti u kući, ja sam ljeti po cijeli dan napolju. Ljeti više fotografišem bazen i ostale ljetne stvari, ali i tada se zna desiti predivan šareni zalazak sunca. Danju nebo bude plavo i vedro i to nije toliko zanimljivo i lijepo da bi se moralo uhvatiti kamerom, ali nekad bude prepuno bijelih oblaka i takav trenutak sam zabilježila. Drugarice me često pitaju zašto se toliko diviš prirodi? Jednostavno uživam u svakom dijeliću prirode iako je on sasvim običan, priroda je nešto prelijepo. Imam veliku ljubav prema fotografisanju, i želim da svaki taj dijelić zabilježim i kasnije se divim fotografijama. Nemam fotoaparat, ali nekad je sasvim dovoljan jedan telefon od 5 megapiksela, želja i ljubav. Moj telefon je sasvim solidan da napravi jednu lijepu fotografiju.

Naslov posta glasi zašto volim fotografisati nebo, i vjerovatno ste zaključiti koliko i zašto to volim. Kada ugledam savršeno nebo, u meni se probudi neki prelijep osećaj koji se ne može opisati riječima. Imam osjećaj kao da je takvo nebo namjenjeno samo za mene da bar nekoliko trenutaka uživam u savršenom prizoru. Nebo nema kraja, nije svagdje isto i nijedna kamera neće napraviti istu sliku kao i neka druga. Nebo treba da fotografišite, jer ćete se kasnije diviti tim slikama i u vama će se razviti sličan osjećaj kao i u tom trenutku fotografisanja. Sjetićete se tog dana ili čitave sedmice, sjetićete se nekih lijepih događaja koji su se tada desili, i sjetićete se kako ste se samo divili takvom nebu. Kako ste sjedili i slušali muziku i ugledali ste nebo sa različitim nijansama roze boje, zgrabili svoj telefon i potrčali ka prozoru kao sumanuti samo da bi zabilježili taj savršeni trenutak, i kako ste ostali bez riječi kako je priroda ustvari savršena. Znam da ima mnogo ljudi koji uništavaju prirodu, i oni uopšte ne zaslužuju dobro od nje. Majku prirodu treba čuvati i paziti, i ona će vam vratiti isto tako. Isti slučaj je i kada je uništite, vratiće vam se isto tako.

Evo nekoliko mojih fotografija neba, sve sam ih ja fotografisala. Uživajte.