Svi mi čuvamo neke stvari za one posebne trenutke koje smo zamislili u svojoj glavi. Čuvamo ogrlicu koju smo dobili na poklon od nama bitne i voljene osobe za neku posebnu priliku koju samo čekamo, čekamo i čekamo. Zašto ne bismo odmah stavili tu ogrlicu, nebitno gdje se nalazili i gdje išli, zašto je ne bismo odmah stavili i ne čekali poseban trenutak kada će vam trebati. Svaki sekund, svaka minuta, svaki dan, svi su posebni. Nikad ne možemo znati da li ćemo dočekati taj trenutak koji smo stvorili sebi u glavi. Nikad ne možemo znati šta će biti sutra ili šta će biti za koji minut. Svaka sekunda našeg života je dragocjena i treba je iskoristiti na najbolji način. Život je jedan jedini, i treba ga proživiti na pravi način.
Život i nije tako savršen, pun je uspona i padova, nekih tužnih i srećnih trenutaka, ali mi se moramo potruditi da on postane savršen u našoj glavi. Sve stvari treba gledati sa pozitivne strane, ako ste pesimista zapitajte se da li je u životu sve tako crno kao što mislite. Naravno da nije, potrebno je u svakom zlu pronaći nešto dobro makar to bila jedna mala sitnica. Čim je pronađete osjećaćete se pozitivnije i shvatićete kako je život ustvari lijep. Najljepši dio života je djetinjstvo, kao i đačko doba. Ne kaže se bezveze Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba. Ta famozna rečenica se nalazila u svim udžbenicima nižih razreda, i ja nikad nisam podržavala tu rečenicu. Bila sam jedna nezrela djevojčica i nisam shvatala koliko je ustvari to đačko doba lijepo, za ono šta nas čeka u životu. Što smo stariji, imamo sve više obaveza i problema, sve više smo zreliji i sve više shvatamo neke stvari na koje nismo obraćali pažnju dok smo bili djeca.
Svi mi dok smo bili djeca jedva smo čekali da odrastemo i da budemo pametne i zrele osobe, šminkali smo se i glumili mame i tate, samo smo željeli da odrastemo. A kada odrastemo zapravo shvatimo koliko je djetinjstvo bilo lijepo i bezbrižno. Trčkaranje po ulici, igranje loptom, krađa komšijinih trešanja, svađa ko će da žmiri, i vječita ljutnja u igri čovječe ne ljuti se su bili prelijepi trenuci moga djetinjstva. Sjećam se svih tih stvari. Bila sam tako bezbrižna, mala, slatka djevojčica koja nije marila ni za šta osim za to u koliko sati se nalazimo u ulici i krećemo sa žmirkom. Kad se samo sjetim tih bezbrižnih trenutaka koji mi mnogo nedostaju, krenu mi suze na oči. Već i sami shvatate koliko su današnja djetinjstva drugačija. Već sa šest godina roditelji djeci kupuje telefone i tablete, a onda se žale kako su im djeca nedruštvena i kako se ne igraju napolju. Pa čovječe, bolje da si pustio svoje dijete da se igra fudbala i da uživa, a ne bukvalno čim krene u školu postane rob društvenih mreža. Imam jednog rođaka koji ima oko sedam-osam godina i već ima telefon iste kvalitete kao moj. Ja u to vrijeme nisam ni imala telefon, dobro možda sam imala Nokiu 3310, i bila sam presrećna zbog toga. Shvatam da su se vremena promjenila i da je tehnologija znatno napredovala, ali ovo definitivno ne podržavam. Dijete treba da ima uspomene na djetinjstvo, a ne da se sjeća kako je po cijeli dan igrao video igrice. Vjerujem da i vi imate isto mišljenje u vezi ovoga, ali neki roditelji se očigledno ne slažu, a i oni sami su po cijeli dan vrijeme provodili napolju.
Život je jedan, i makar najljepši dio života - djetinjstvo treba iskoristiti na pravi način. Treba uživati u njemu, treba uživati u tome što si dijete. Poslije djetinjstva dolazi i tinejdžersko doba. Tada postajemo dosta zreliji i inteligentniji. Želim samo da kažem da je period od 1-18 godine onaj dio života za uživanje, to je kao priprema za sledeći dio. Kao da učimo neku lekciju na času, pa nam onda slijedi test. Ne mislim da je odraslo doba nešto grozno, život je u svako doba lijep, samo govorim kako smo prije toga mnogo bezbrižniji. Tokom ovog lijepog i jednog jedinog života treba da učinimo mnogo stvari da bi postali srećne osobe. Sreća i uspjeh nam neće pasti sa nebesa, moramo sami da je izgradimo. I zapamtite, život je jedan i više se neće ponoviti zato ga treba proživjeti na pravi način, uraditi sve stvari koje želimo i volimo, i ne obazirati se na tuđa mišljenja. :)
Život i nije tako savršen, pun je uspona i padova, nekih tužnih i srećnih trenutaka, ali mi se moramo potruditi da on postane savršen u našoj glavi. Sve stvari treba gledati sa pozitivne strane, ako ste pesimista zapitajte se da li je u životu sve tako crno kao što mislite. Naravno da nije, potrebno je u svakom zlu pronaći nešto dobro makar to bila jedna mala sitnica. Čim je pronađete osjećaćete se pozitivnije i shvatićete kako je život ustvari lijep. Najljepši dio života je djetinjstvo, kao i đačko doba. Ne kaže se bezveze Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba. Ta famozna rečenica se nalazila u svim udžbenicima nižih razreda, i ja nikad nisam podržavala tu rečenicu. Bila sam jedna nezrela djevojčica i nisam shvatala koliko je ustvari to đačko doba lijepo, za ono šta nas čeka u životu. Što smo stariji, imamo sve više obaveza i problema, sve više smo zreliji i sve više shvatamo neke stvari na koje nismo obraćali pažnju dok smo bili djeca.
Svi mi dok smo bili djeca jedva smo čekali da odrastemo i da budemo pametne i zrele osobe, šminkali smo se i glumili mame i tate, samo smo željeli da odrastemo. A kada odrastemo zapravo shvatimo koliko je djetinjstvo bilo lijepo i bezbrižno. Trčkaranje po ulici, igranje loptom, krađa komšijinih trešanja, svađa ko će da žmiri, i vječita ljutnja u igri čovječe ne ljuti se su bili prelijepi trenuci moga djetinjstva. Sjećam se svih tih stvari. Bila sam tako bezbrižna, mala, slatka djevojčica koja nije marila ni za šta osim za to u koliko sati se nalazimo u ulici i krećemo sa žmirkom. Kad se samo sjetim tih bezbrižnih trenutaka koji mi mnogo nedostaju, krenu mi suze na oči. Već i sami shvatate koliko su današnja djetinjstva drugačija. Već sa šest godina roditelji djeci kupuje telefone i tablete, a onda se žale kako su im djeca nedruštvena i kako se ne igraju napolju. Pa čovječe, bolje da si pustio svoje dijete da se igra fudbala i da uživa, a ne bukvalno čim krene u školu postane rob društvenih mreža. Imam jednog rođaka koji ima oko sedam-osam godina i već ima telefon iste kvalitete kao moj. Ja u to vrijeme nisam ni imala telefon, dobro možda sam imala Nokiu 3310, i bila sam presrećna zbog toga. Shvatam da su se vremena promjenila i da je tehnologija znatno napredovala, ali ovo definitivno ne podržavam. Dijete treba da ima uspomene na djetinjstvo, a ne da se sjeća kako je po cijeli dan igrao video igrice. Vjerujem da i vi imate isto mišljenje u vezi ovoga, ali neki roditelji se očigledno ne slažu, a i oni sami su po cijeli dan vrijeme provodili napolju.
Život je jedan, i makar najljepši dio života - djetinjstvo treba iskoristiti na pravi način. Treba uživati u njemu, treba uživati u tome što si dijete. Poslije djetinjstva dolazi i tinejdžersko doba. Tada postajemo dosta zreliji i inteligentniji. Želim samo da kažem da je period od 1-18 godine onaj dio života za uživanje, to je kao priprema za sledeći dio. Kao da učimo neku lekciju na času, pa nam onda slijedi test. Ne mislim da je odraslo doba nešto grozno, život je u svako doba lijep, samo govorim kako smo prije toga mnogo bezbrižniji. Tokom ovog lijepog i jednog jedinog života treba da učinimo mnogo stvari da bi postali srećne osobe. Sreća i uspjeh nam neće pasti sa nebesa, moramo sami da je izgradimo. I zapamtite, život je jedan i više se neće ponoviti zato ga treba proživjeti na pravi način, uraditi sve stvari koje želimo i volimo, i ne obazirati se na tuđa mišljenja. :)
Vaša Anja! :*
Email: anjasland@gmail.com
Instagram:@sweettdreamerr
Instagram:
Zaista odličan post! Uživala sam dok sam čitala ovaj post koji je tako precizno i predivno napisan. Apsolutno se slažem sa svakom riječju koju si napisala. Svi kažu da je djetinjstvo najljepše doba. Ono i jeste predivno, ali ja zaista želim što prije da odrastem. A isto tako sam i sigurna da kada odrastem poželjet ću da vratim vrijeme unazad, što tada neću moći.
ОдговориИзбришиleylaslifee.blogspot.com
Hvala ti mnogo na lijepim riječima. :)
ИзбришиSlažem se sa svime što si napisala. Život je podeljen na doba i ono što je namenjeno za to doba, to treba i da radimo, a ne da preskačemo i žurimo da što pre odrastemo. Ono što je sigurno jeste da propušteni momenti ne mogu da se vrate, a budućnost je uvek pred nama i čeka nas.
ОдговориИзбришиThe Fashion Spell | Instagram
Naravno, sve si tačno napisala. :)
Избриши